VOLIM SE

Vala, od kad sam svjesna postala sebe i svog tijela muku mučim s viškom kilograma. Imala sam faze manjeg i većeg opterećenja tim problemom, ali ne mogu da se sjetim dana kad mi ta tema nije remetila potragu za mirom. Više ni ne znam koliko dijeta, režima, pokušaja, iskušaja i nadkušaja sam imala da bih dostigla taj zadovoljan pogled u ogledalu. Na mom putu borca sa nezadovoljstvom sobom samom, uspijevala sam i neuspijevala. Kao. I sad sam nešto, kao, u nekom programu. 

Da zavaram sebe.
Da prevarim sebe.
Da pobijedim sebe.
Ali, ne. Ne možeš da pobjediš sebe.
Nikako.
Možeš samo da razumiješ sebe i da se voliš.
Ako hoćeš.

Zamisli, svakog dana imaš nešto što te boli. Svakog Dana. Godinama. Nije fizički bol, al jeste mentalni. Zar mislite da je to lakše? O, ne. Čak je i teže. Remeti mir. Remeti sigurnost. Remeti zadovoljstvo. Remeti emotivnu stabilnost. A takvo mentalno stanje direktno utiče na fizičko stanje. I da sam srećna što sam fizički zdrava! Što su svi moji problemčići sa fizičkim zdravljem bili lako savladivi. 

I neću ovdje ulaziti u dubinu problema zašto svoju svoju prekomjernu težinu smatram teretom i da li je uopšte to teret i kada sam počela da ne volim svoj izgled i što je uzrok tome i da li je ona zaista toliko prekomjerna i ... a bogami bi bila dobra analiza. Naučila bih i tu još nešto... Jer znate onu "kad jedno predaje, dvoje uči"... Možda nekom drugom prilikom... Sada moram da se bavim neljubavlju prema sebi.
Ljubav prema sebi jeste početak.
Svega.

Već duže vrijeme posvećena sam radu na sebi, odnosno prihvatanju sebe baš kakva jesam, pa i svog izgleda. Hoću da zavolim ono što vidim u ogledalu. Iako volim ono što je unutar mene, moja ljubav prema sebi nije cjelovita dok ne volim i svoje tijelo. Svjesno i nesvjesno pomažu mi dragi ljudi koji se nalaze na mom putu. Nekad mi daju smjernice, nekad ih sama pronalazim, a nekad one pronađu mene. A ponajviše radim sama. Traje to već neko vrijeme i imam rezultate. Naučila sam da se ne budem više tako stroga prema sebi i da nemam tako visoka očekivanja od sebe. Mislim da je to bilo velika prepreka na putu ka samoljubavi (čitaj: prihvatanju sebe baš takve kakva jesam). 

Zašto sam sebi propisala najviše moguće standarde u svemu mogućem? Otkud mi je uopšte to došlo? Zašto bi sve čega se taknem moralo da bude najbolje moguće? Zašto bih uskratila sebi ljubav ako nešto što sam uradila nije savršeno. Pa i taj moj izgled. Zašto bi morala da imam idealnu težinu? Ma ne moram! NE MORAM! Moram da budem srećna! MORAM DA VOLIM SEBE! To moram! To je osnova svake druge sreće, zadovoljstva, ispunjenosti. 

I kad do kraja prihvatim da sam najbolja u svemu što radim, ali ne najbolja na svijetu, nego najbolja u svom svijetu! tada će prestati i moji problemi sa težinom i sa svim ostalim sa čime mi se čini da još uvijek nijesam našla pravi način da se izborim ili prihvatim. Eto to vam je to. Vjerujte mi. Osjećam da je taj dan blizu i već se radujem.

Volite sebe.




* tekst je objavljen u martovskom broju magazina Shopping lista 2014.