SAMOGOLJAVANJE

Ma nemam pojma boli li. Vjerovatno boli. Ako dozvoliš. Ego čuda radi. U stvari, kad sam uzela stvar u svoje ruke, osjetila sam takvo olakšanje. Imalo je oblik slobode.

Elem, kada za nečim vapiš, kada ti je svaka pora na koži otvoena od bola do vriska, naiđe ponekad i neki lažni spas. Pomisliš, u pravo vrijeme... Pomisliš, bolje sam... Pomisliš... Možda znaš, a možda i ne znaš da je lažan u tom prvom trenu, mada... duboko u sebi uvijek znaš... ako hoćeš da znaš...  Laž, ipak, jeste laž.
E tu je caka.
Nekad ne želimo da vidimo laž. Vidimo ono što nam se sviđa. Što nam godi. Od čega se osjećamo lijepi. Spolja ili iznutra. Na trenutak. A trenutak zna da traje... i traje... i traje...
Trenutak zna i da obmane. Ali zna i da te osvijesti. Kad mu dozvoliš.

Ne znam za vas, al kad ja imam neke dileme, ono baš velike, moj stomak nepogrešivo radi. Uvijek mi da smjernice. Kao da mu je to obaveza. (A niko ga ništa ne pita?!) Još samo da hoću da ga poslušam.

I naučila sam da ga slušam. Češće. Znaci variraju od leptirica koji golicaju najljepšu melodiju srca do nepomičnog nijemog kamenog bloka koji ne mrda sa svojom tonom težine. Nekada izađu i bodlje. Lijepo razore stomak i izađu napolje da me odbrane. Zamislite kad ih nekad nisam primjećivala (ili to, prosto, nisam htjela!), pa one umjesto da me odbrane, povrijede me, ali ono baš, stvore se rane koje krvare... 

Ali, avaj... kako odbraniti sebe od sebe, kada to ne želiš.

Onda sam doskočila sebi. Kažem ajde vala baš. Uradi to. Pokaži ti tom umišljenom stomaku da nije u pravu. Uradi egu ćef. I uradim ga. I naravno da se situacija namjesti da ti se odjednom razbistri. Samim činom te neposlušnosti i inaćenja sa samom sobom. Kakva je to mocna masina. Inat.

Uostaslom. šta je to bol? Nekako u posljednje vrijeme, kao da sam postala imuna na bol. Mislim, nije baš baš tako, ali pitam se da li sam to savladala lekcije iz prihvatanja ili me zivot sve manje izaziva.
Ili sam zavrijedila da me izaziva nagrađujući me. Ma da! To mi se najviše sviđa! Samo lijepo, dobro i radosno je predamnom. A ako i zaluta opet neka šarka-varka, unaprijed je razobličena.

Divan je dan. Svaki. Kad si iskren. Prema sebi. Pa i kad ti se ne svidja to sto vidis u ogledalu. Tada je najdivniji, jer ides dalje. Ka svidjanju. Sebe.