 |
| photo by: THE_LAB Studio |
Prije deset i kusur godina rađala se jedna nova
kompanija, puna velikih očekivanja, nada i planova. Pod njenim krilom, rodili
su se i neki novi mladi kadrovi, sa pozicijama koje su nosile nazive iz kojih si
zaključivala kao su oni baš važni u svom poslu. I ja sam bila dio
te kreacije novog života. Biti dijelom Nastajanja jedno je od velikih
zadovoljstava koje mi život svako malo donosi. Ili ga ja biram. Kako god. Divno
je to vrijeme bilo. Puno iščekivanja, nestrpljenja i velikog truda da
novorođenče što lakše prođe kroz
porođajni proces i spremno dočeka šljašteće svjetlo života van majčine zaštite.
Elem, neka nova industrija, neki novi kadrovi i novi
načini u jednom trenutku su mi razbili ljepotu stvaranja novog i vrijednog.
Zato što je put kojim se stvara uspjeh postao naopak. Određeni ljudi zastupali
su stav da informacje i znanje koje su bili u prilici da prikupe zahvaljujući svojim pozicijama,
treba da zadrže za sebe. Da ih skroz zaključaju od radoznalih pogleda i pitanja
drugih kolega, jer su željeli da budu nezamjenjivi. Ono što nijesu znali jeste
da niko nije nezamjenjiv. Svi smo mi prolazni, samo neke od nas radije
zadrže zbog drugačijeg pristupa. Meni, koja zastupam
otvorenost, dijeljenje, kontinuirano ulaganje u sebe, u druge i u odnose, sebičluk naprosto
ne prija kao radno okruženje. I nijesam bila jedina. Sjećam se da je jedan
bivši kolega prešao na manje atraktivno radno mjesto zato što mu je prvi kolega
uskraćivao informacije koje su bile ključne za posao.
Nije dobro biti sebičan. Ne kažem da ne treba voditi
računa o sopstvenim investicijama, ali tvrdim da su investicije u međuljudske
odnose mnogo češće plodonosne nego što to nijesu. Lično se trudim da nađem
vrijeme, (pa čak i kada ga nemam!) da prenesem znanje, dam savjet, saslušam i
podijelim, ama baš svakog dana.
Samo davanjem možemo dobiti više.
Ako dijelimo dobro, dobro se uvećava pa više nije dobro
samo meni nego i onima oko mene. Ako oni nastave da dijele dobro, eto još
jedan krug dobrote. I tako redom. Kapirate kuda zaključak vodi.
Idite za dobrim primjerom. Ako je neko loš, a čini se
uspješnim, ne pratite njegov primjer. Pratite svoj primjer koji se zasniva na
dijeljenju dobrog. Dobro je dobro i onda kada ga niko ne praktikuje, a loše je
loše pa čak i ako svi to rade. Izaberimo pravi put, pa što i ako je teži. Ko
kaže da je teže gore? Što nas je više koji dijelimo dobro, lijepo i pozitivno,
to će naše društvo sve više poprimati takve karakteristike. I pravi put će sve
više postajati lak.
Možemo mi to. Pitanje je samo da li hoćemo. Ja hoću. A
ti?
Нема коментара:
Постави коментар