BUDUĆNOST, SREĆA I OSTALO

Šta nam nosi ovaj dan? Šta nam nosi sjutra? Šta nam nosi život?

Eh, kako bi voljeli da znamo što nas čeka. Pa malo gledamo u zvijezde, pa malo u talog od kafe, pa malo u neke metale. Onda malo u karte i pravac kod ovih ili onih svevidećih... Samo da bi saznali vječitu tajnu. Šta me čeka u budućnosti?

Ono što duboko u sebi znamo, ali ga, možda, još uvijek nijesmo jasno spoznali, je da će sa nama biti baš onako kako sami priredimo. Onako kako se ponašamo prema drugima, ponašaće se prema nama. Onako kako mi zabavimo roditelje, baš tako će naša djeca zabaviti nas. Onoliko dobrote, nježnosti, pažnje, empatije, ljubavi koliko poklonimo drugima, a, posebno onima od kojih ne zavisimo, e toliko će i život pokloniti nama. 

Mnogo možemo zaključiti o čovjeku iz njegovih postupaka prema nemoćnim i slabijim u kojoj god formi.

   

Da. Nije sve bijelo i crno. 

Da. Račun nije uvijek do kraja uravnotežen. 

Da. Često se pitamo "zašto meni"... Možda vraćamo karmički dug nekog đeda kojeg nikad nijesmo ni upoznali. Možda. To nikad nećemo saznati. Ili možda hoćemo... kad za to dođe vrijeme. Onda će se kockice složiti i sve će nam biti jasno. A do tada...

E, do tada, ono što treba da znamo je da što prije treba da izađemo iz začaranog kruga "Zašto meni", uđemo u sebe i konstatujemo što je to što nam se desilo i da se zapitamo da li SADA možemo nešto da učinimo. Procijenimo da li možemo nešto da popravimo i krenemo da popravljamo. Kako valja. Da popravljajući ne činimo loše drugima.

Jer, što je bilo bilo je. Što bi bilo, kad bi bilo, da je bilo, da samo nijesmo... 

To su pitanja koja vode samouništavanju. Ne služe ničemu do samomučenju. 

Ono što ne možemo da promijenimo, moramo da prihvatimo. Bolje do toga doći prije, nego kasnije, jer je neminovnmo. A kad istinski prihvatimo, onda prestanemo da optužujemo sebe i odlučimo da idemo dalje i tražimo nove motivacije, ljepote, dobrote, interesovanja... 

Narodne mudrosti nijesu bez neke opstale. To je znanje kumulirano i oplemenjivano stotinama, pa i hiljadama godina. "Kako siješ-tako ćeš i žnjeti", kaže jedna. "Strpljen-spašen", poručuje druga. I možemo tako do onog sjutra s početka. 

Što li nosi? Hoću li biti srećna? Naravno da hoćeš, ako tako želiš. Ako tako misliš. Ako tako govoriš. Ako tako radiš.

Samo okreni stvari. Sreća neće sama doći kao pratnja uspjeha, dipome, zarade, majčinstva. 

Ne. Sve to (i još mnogo više) je POSLJEDICA sreće. Sreća je uzrok. Sreća je ono što radimo svaki dan, dok gradimo uspjeh, dok pripremamo ispite, dok predano radimo, dok još uvijek samo želimo da u sebi nosimo još jedan život... Sreća je kad se smijemo iz srca, glasno, najglasnije... Sreća je danas.

Eto to je to. Upravo sad stvaramo svoju budućnost. Radeći svakodnevne male stvari. Ono što ne znamo je da su te male stvari mnogo velike na računu sreće. Ako se vodimo ljubavlju, dobrotom, empatijom dok je stvaramo, radeći koliko god male ili velike stvari - srećni smo! 

I ne razmišljajmo o budućnosti. Razmišljajmo o Danas. Kao što se prošlost ne može promijeniti, tako se ni Danas neće ponoviti. Ali, za razliku od prošlosti, Danas stvaramo upravo sada i može da bude baš onako kako želimo. Zato danas ispunimo svaki trenutak srećom.

Da, baš danas, sad, dok ovo čitaš. 

Pomisli-što te najviše čini srećnom u ovom trenutku? Uradi to. 

Pa još ako ćeš time usrećiti još nekoga oko sebe... e to se računa duplo u Računu Sreće!

Mene baš čini srećnom što sam vam ispisala neke svoje misli na ovako važne teme. Naravno, sakupila sam ih sa raznih strana, iz brojnih pročitanih stranica, a ponajviše iz mnoštva nakupljenih ličnih DANAS postupaka.

"Ko nema sreće u sebi, neće je naći u svijetu".

Tekst je objavljen 2013. u julskom broju magazina Montenegro Shoppinglista.