TRAŽI POMOĆ

Jurim ja tako po cijeli dan da stignem sve. Da budem najbolja. Da budem primjer. Jer nosim odgovornst. Jer sam svjesna da oni koji znaju, umiju, razumiju, moraju i da rade i mijenjaju. To je ljudski zadatak. 

I prepoznala ja to još dok sam bila djevojčica. Pa, sve negdje prva, pa svuda nekuda stizala, pa svašta nešto učila, pa svima bila na usluzi. A sebi?

I odem ja za vikend na seminar i vratim se u nedjelju veče sva zadovoljna i puna planova da budem još bolja (blago mi se!), i shvatim da nisam obavila nedjeljnu trgovinu namirnica i odem i to da obavim, jer je, jelte, ipak ostalo jos malo vremena do zatvaranja radnje i bolje je da me to ne čeka, ponedjeljak mi je pretrpan... I odem i nakupujem namirnica, brat-bratu 20 kila. I parkiram se i kažem: daj da ne zovem sad muža, za čas ću ja to sama, da ne cimam sad, on vjerovatno suši Dini kosu, mogu ja to. I tako ja uzmem SVE kese odjednom (ma kud da se vraćam pet puta?!) i iznesem od kola do ulaza, pa od ulaza do lifta, pa od lifta do stana. 

I cap, presiječe kičma. I cap, bol krene naniže ka nozi. Ne mogu da se oslonim na lijevu nogu. I cap, bol krene i naviše ka glavi. Zaboli me ludački lijeva polovina glave. I cap. Bravo ti ga, kažem sebi. 

I što će mi naknadna pamet. Ko da od starta nisam znala da ne treba da vučem toliki teret. Pa, ne može žena toliko na ponese odjednom, ma koliko bila krupna (E vala i nek me košta ovo moje samoviđenje mene-grdosije, dako naučim!) 

I nije sporno ništa. Volim da jurim da stignem sve. I stignem. Volim da budem najbolja. I jesam-uvijek dajem sve od sebe. Volim da nosim odgovornost-jer imam zdrav stav i postižem rezultat. Volim da pomažem-to je dobro, ispravno i lijepo i mnogo se lijepo osjećam kada pomažem. I volim da sve što mogu sama da uradim, a mnogo toga mogu. Katkad umijem i da primim pomoć, kada mi se ponudi. Ali ne volim što nekad ne umijem da tražim pomoć kad mi je potrebna. Ne umijem da kažem sebi da će mi biti lakše, ljepše i bolje ako u određenim situacijama tražim pomoć. I sve znam: što treba, kako treba, zašto to tako treba, ali...

E pa dobro. Evo načina da naučim. Nećeš da tražiš pomoć? Eto ti bol u kičmi. I super si prošla.

I sad mi kažeš da se to desilo da bi demonstrirala da možeš sama da se izliječiš, bez ljekova, masti ostalih preparata. Samo na osnovu svoje volje i dobrih misli. Dobro neka je i tako. 

Imaš dvije ruke. Jednu da pomogneš sebi, a drugu da pomogneš drugima.

Traži pomoć.