Prije devet godina, kad je moj sin Novak bio u jaslicama državnog vrtića, sa njim u grupi bila je djevojčica koja se zvala Vanja. Još nije imala godinu dana. Kad sam jedne prilike došla da uzmem Novaka, bilo je vrjeme ručka, Vanja je stajala u krevecu ručica ispruženih ka vaspitačici i plakala. Valjda je trazila da bude prva nahranjena ili štogod da joj je falilo. Vaspitačica joj je prišla obrativši joj se: -a što plačeš, kozo jedna, a ti si mi prva, pa tebi ću prvo dat' da jedeš.
Kozo, kravo, ćurko, gusko, svinjo, životinjo, đubre, smeće, idiote, kretenu, glupane, gov.., kučko, budalo, magarče, konju, ovco, kokoško, nesoju, govedo,... nastavi niz.
Ovo su riječi kojima određeni ljudi nazivaju svoju djecu, sestre, braću, supružnike, kolege, prijatelje, roditelje. Roditelje! Ne znam zašto sam se iznenadila kada sam čula da u školi pojedini nastavnici koriste tu terminologiju u obaćanju djeci. (Takve bih tužila dok ne budem sigurna da više nikada neće imati priliku da svoje nevaspitanje i frustracije prebacuju na djecu). Da li je došlo vrijeme da iskorijenimo tu ružnu naviku. Pa zar je u redu da se djetetu kaže -sjedi dolje, stoko jedna i nauči to za idući čas. Ili Majo, kravo jedna, daj mi tu lutku. A tek sočna uzrečica (i ne samo) tinejdžera koja izražava nevjericu -ne seri(?) Dobro, možda vam ovo na trenutak zvuči zabavno i titra vam blagi osmijeh na usnama dok prizivate slične sutuacije, ali zastanite. To nije u redu. Navika. Nerazmišljanje. Linija manjeg otpora. Pa i mene su tako nazivali, nije to tako strašno, to je sleng. To je iz milošte. Jel vam to prolazi koroz glavu? Ma, dajte! Ako imate svoje dijete recite mu maznim tonom idiotkinjo jedna draga. A? Pa, naravno, da je užasno. Ježim se od toga.
Nadalje, dok se u drugim kulturama kaže "spava kao beba ili jagnje", kod nas se kaže "spava kao zaklan". Aman! Pa jel vama to prihvatljivo? Meni nije. A ono "mrtva usta bi ga jela"? Pa zar nemamo neko ljepše poređenje? Šta fali onom "da prste poližeš"?
Skoro sam pročitala da u Crnoj Gori nije bilo psovanja sve do 1918. A onda je uvezeno i rasprostranjeno. Pitam se, kad li je počela moda nazivanja ljudi umjesto po ličnim imenima po domaćim životinjama, dijagnozama i pogrdicama. Nikako ne mogu da zamislim stare crnogorce kako idu da brane ognjište od neprijatelja i jedan drugome nazivaju -ej, majmune, dodaj mi te metke.
Od kad sam počela da obraćam dodatnu pažnju na jezik kojim govorim, zaista biram riječi i malo dublje razmislim prije nego upotrijebim neku frazu, poređenje, izraz. Vjerujem da riječi imaju snagu i da je jako važno lijepo govoriti, jednako kao i lijepo misliti i lijepo raditi.
Sigurna sam da uviđate o čemu vam pričam. Divno je lijepo govoriti. Divno je lijepo misliti i lijepo raditi. Iako vam nekad dođe, iako vam se nekad čini da je lakše, da sva nervoza s takvim riječima izađe, iako u tome (još uvijek) ne vidite ništa lose.
Zastanite.
Izbrojte u sebi do 5 i razmislite. Da li je to potrebno? Kakav pimjer dajete svojoj djeci? (Zar još uvijek nijeste ukapirali da djeca oponašaju starije?) Da li ste sebi iznutra lijepi dok govorite te nelijepe riječi?
A, onda postupite po osjećaju.
Izaberite i živite svoje riječi.
Izaberite i živite svoje riječi.
*Tekst je objavljem u decembarskom broju magazina Montenegro ShoppingLista
Нема коментара:
Постави коментар