MOŽEMO LI PROTIV SEBE

JA nijesam moj posao.

Ipak, MOJ POSAO obavljam JA.

Kad god razmišljam i/ili pišem o svojoj ili tuđoj profesiji, ne mogu a da ne počnem od toga ko sam ja. Ko je onaj koji nešto poručuje, komunicira. Volimo da istaknemo kako mi nijesmo naš posao, kako smo mi ličnosti, a da je naš posao ono što radimo i to je tačno. Ali posao koji radimo radimo mi, ličnosti, i u njega unosimo sve ono što mi jesmo. Negdje je ta linija, ipak, duboko urezana u posao koji obavljamo, a slobodno ću reći i da je ključna za formiranje nečega što se zove profesionalni profil. Ljudi rade posao sa ljudima. Ljudi znaju što očekuju od pojedinih ljudi sa kojima su već imali iskustvo u saradnji. Na osnovu toga donose odluke da li će i na koji način dalje raditi.

Kod političara, rekla bih, nije ništa drugačija priča. Možda je čak i izraženija. Političar se posmatra kao neko ko nema pravo na svoje odvojeno JA. Sve je stopljeno u jedno. Tim prije je vrlo važno što i kako komunicira. Meni je tu zanimljivije pitanje etike političara koji komunicira i njegove ličnosti, nego samog načina komunikacije. Naš posao, kao PR profesionalaca je da nađemo, podučimo, sprovedemo prave poruke, za prave javnosti, na pravi način. I, nesumnjivo, znamo kako se to radi. Nego, često dolazimo u situaciju da predlažemo političarima nešto što je jako dobro i korisno za njihovu kampanju, a, opet nikako nije u skladu sa njima samima. I što onda. Onda, oni bi trebalo da poslušaju nas. To je nešto što mi od njih očekujemo, pa i tražimo, jer drugačije ne garantujemo za uspješnost kampanje. Ali što ako je sve to u stvari jedna velika laž.

Ako političari u potpunosti sprovedu ono što osmislimo, iskreiramo, istreniramo, isplaniramo, organizujemo, odnosno, kampanja bude  super uspješna, oni osvoje glasove i pobijede  na izborima, da li bi Mi trebalo da slavimo zajedno sa njima, jer smo odlično odradili posao i zaradili novac?  Gdje je tu PR etika? Ako je partija/političar/nezavisni kandidat  u realnosti potpuno drugačiji od slike koju smo o njemu/njoj stvorili u javnosti. Da li iko snosi odgovornost za plasiranje netačnih informacija, građenju lažne slike i imidža?

Etika? Etika.

Snažno zastupam istinu. Oblikovanu na način da se lakše shvati i privati, ali istinu.

Da li javni poslenici, političari,  PR profesionalci,  imaju pravo da lažu javnost?

Nemaju. 

*Tekst je objavljen u Magazinu PRO.PR Svijet kommunikacija uz Dnevni list, Mostar, BiH, 09.2014.