KA OSLU

Krenuh u Oslo. Malo kod kume, malo kod sebe.

Pripreme su pocele sa redovnom zebnjom na temu ostanka djece i servisiranja svih njihovih vanskolskih aktivnosti, ali to sam brzo prevazisla. Kao i obicno, dobro se organizujem i imam posvecenu podrsku, porodicu, naravno. Spakovah svasta nesto u moj veliki sjajni rozi kofer (premili rodjendanski dar od prije neku godinu od Bibice, Ane, Sandre i Bilje koje mi te prilike i pjesmu odpjevase, a ja trenutak ovjekovjecih) i krenuh. Od kad sam kupila majcu sa likom princeze Ksenije odlucila sam da kad putujem van zamlje nosim bas nju. Eto tako. Princeza i Vila ruku pod ruku u pohode. ;)

Let Podgorica-Bec s Austrijanom bi ok. U avionu se cuje Becki valcer. Razmisljam kako je to sjajna uvertira za uplovljavanje u konacnu destinaciju i upitah se da li je nas Montenegro airlines uveo nesto slicno (konstatujuci sama sa sobom da odavno nisam letjela nasom avio kompanijom). Kad pravim slike i zvuke u glavi smisljajuci nesto novo, uvijek razmisljam na dva nivoa. Jedan je nivo ja-korisnica usluga, proizvoda, a drugi ja-nosilac/realizator/komunikator ideje o toj istoj uslizi/proizvodu. Ja-putnica, Necrnogorka voljela bih da cujem nesto autenticno, crnogorsko, uhu ugodno. Ja-marketarka, rodjena Crnogorka bih isla na tradicionalnu crnogorsku muziku u modernom ruhu. Poruka koju saljem i emocija koju bih da prenesem onome koji dolazi. Zemlja sunca, istorije i prirodnih ljepota. I krece notni ples Montenegrin instrumental forces I, II, III, Vladimir Maras, gitarski duo Nikcevic-Bulatovic, jedna, jedina Vjera Nikolic. I bilo bi tu sigurno jos autora...

Iscitavam oktobarsku Shopping listu i nailazim na tekst o sjajnoj Vesni Anastasiji Bozovic. I vec se radujem svemu sto ce postici, jer takvi ljudi stizu daleko. Prisjetih se analize glasa koju mi je radila i neceg sasvim novog sto sam zahvaljujuci njoj otkrila: human designa. Divna, siroka, jednostavna, nasmijana Vesna. 

Dugo putovanje od aviona, preko busa, do tranzit zone na beckom aerodromu na cas me vraca u rodnu zemlju. Cekajucu lift u kome staje 4-5 ljudi sa prtljagom, cujem iza sebe cikoticki, prilicno glasan, govor u kome se Jedan zali na Drugoga sto je usao u lift, a njih ostavio. Izadje drugi iz lifta, udje neko nov.

Na beckom aerodromu cekam 3 ipo sata do leta za Oslo. Dobro. Imam knjigu, imam casopis, telefon, tablet, punjace. Lagano. Svracam u neki kafe, uzimam sendvic sa mocarelom, pradajzom i rukolom, vodu i brauni. Pa se vratih za jos jedan brauni. Pa za jos jedan. Ups. Aloooo. Dobro. Naucila sam da me ne grize savjest ako nekad pretjeram u slatkisima. A dobra sam, stvarno :) (sto je dobar bio taj brauniiii ;) )

Citam, dopisujem se s mojima, punim gadzete, setam. U free shopu isprobavam novi Narciso Rodrigez parfem i konstatujem da je dobar, ali da je moj Musc collection ipak najbolji i svako malo njuskam, sto papiric, sto ruku, da vidim jesam li ispravno zakljucila. Nek odlezi. Vidim zanimljiv drzac za neki dzin. Mora da je poznata marka, a ja neupucena :). Slikam, naravno.

Bording za Oslo. Spava mi se. Bording kartu sami provlacimo preko skenera. Smorena i pospana promasim da skeniram bas dio karte koji se mora osvijetliti i pocinje ti-ti-ti-ti (umjereno glasno, nije uspjelo da me razdrma). Uredno stanem dok dama za obliznjim pultom ne utvrdi da je sve u redu i da mogu da nastavim ka avionu, da malo odspavam.

Uh, ovog puta sam na sjedistu do prolaza. Super. Sve je bolje od onog u sredini. Smjestam se i automatski zatvaram oci. Nekako mi bas udobno. A onda skacim da mi je sjediste zavaljeno unazad i da bez obzira sto ga ispravljam, ono klizi natrag. Eto, htjelo se da mi je ugodno za spavanje.

Stjuardesa nudi slani ili slatki snack, rekoh, moze li oboje? Dade mi. Zanimalo me sto je sadrzina tih kesica. Slani krekercici i slatke napolitankice. Dobro. ZzzZzzZzzzZzzzZzZzzzzzz

Negdje pred samo slijetanje, krenu turbulencija. Putnici se uznemirise i nagnuse ka prozorima, ne bi li vidjeli sto se desava. A sto mozemo da vidimo u 23 nocu? Bjese neprijatno, ali ne treba se uzbudjivati. Zatvorim oci da ne gledam blagu paniku i cekam da prodje, jer znam da hoce. Proslo je. Sletjesmo. 

Vijugava crna zmija isporuci moj predivni kofer i krenuh ka znaku Exit.

Eno Rada.