Već neko vrijeme mota mi se po glavi ova tema.
Možda zbog jednog koji se nedavno ponovo desio u svoj svojoj dubini, od koga sam se uspješno sakrila prije deset godina, ne znajuci sto cu uciniti ako mu dozvolim da me razotkrije. Imala sam neke unutrasnje stege i zabrane. Principe koji su se svodili na jedno "ne dozvoli da padnes u iskusenje". A sto sam starijom bivala, ne samo da sam dozvoljavala da dođem u iskušenje, već sam ga i izazivala. Istraživala sam Put. Dokle mogu, kako ću reagovati, što ću osjećati, kako ce se sve zavrsiti. Valjda je to tako trebalo. Valjda je zivot to bas tako namjestio. Pobjegla sam i nikad nisam ništa slično doživjela. A oduvijek sam znala kako ce se zavrsiti. I sad Znam kako ce se zavrsiti, jer sve je već Završeno.
Mozda zbog onog od kojeg bi trebalo da se osjecas vazno, ali lazno vazno. Ego-vazno. Jednako lazno koliko i motiv onog koji Tako gleda.
Mozda zbog onog vrcavog sto djeluje kao igra svjetla na površini vode. Naprosto te uvlači u svoju igru.
Mozda zbog onog čiji ponosni vlasnik pojma nema da ti Znaš da je neiskren, ali da biras da reaguješ onako kako reaguješ, mirno očekujući pobjednički poklik Neiskrenog. A u stvari si ti pobijedila.
Mozda zbog onog kojeg vise nema. Onog od kojeg rasteš.
Mozda zbog onog kojeg više ne umiješ da uputiš jer boli. A boli svaki dan. Svaki sat. Svaki minut. Suva ispucala kora unutar stomaka.
Pogled je mocna stvar.
Možda zbog jednog koji se nedavno ponovo desio u svoj svojoj dubini, od koga sam se uspješno sakrila prije deset godina, ne znajuci sto cu uciniti ako mu dozvolim da me razotkrije. Imala sam neke unutrasnje stege i zabrane. Principe koji su se svodili na jedno "ne dozvoli da padnes u iskusenje". A sto sam starijom bivala, ne samo da sam dozvoljavala da dođem u iskušenje, već sam ga i izazivala. Istraživala sam Put. Dokle mogu, kako ću reagovati, što ću osjećati, kako ce se sve zavrsiti. Valjda je to tako trebalo. Valjda je zivot to bas tako namjestio. Pobjegla sam i nikad nisam ništa slično doživjela. A oduvijek sam znala kako ce se zavrsiti. I sad Znam kako ce se zavrsiti, jer sve je već Završeno.
Mozda zbog onog od kojeg bi trebalo da se osjecas vazno, ali lazno vazno. Ego-vazno. Jednako lazno koliko i motiv onog koji Tako gleda.
Mozda zbog onog vrcavog sto djeluje kao igra svjetla na površini vode. Naprosto te uvlači u svoju igru.
Mozda zbog onog čiji ponosni vlasnik pojma nema da ti Znaš da je neiskren, ali da biras da reaguješ onako kako reaguješ, mirno očekujući pobjednički poklik Neiskrenog. A u stvari si ti pobijedila.
Mozda zbog onog kojeg vise nema. Onog od kojeg rasteš.
Mozda zbog onog kojeg više ne umiješ da uputiš jer boli. A boli svaki dan. Svaki sat. Svaki minut. Suva ispucala kora unutar stomaka.
Pogled je mocna stvar.
Нема коментара:
Постави коментар