Mnogo se prašine diglo oko nedavnog koncerta Tereze Kesovije u CNPu. Mnogo je komentara otišlo, mnogo se žuči izlilo, otvorenih i zatvorenih pisama, o čega sve ne. Sama vrijednost umjetničkog dojma koji je ova istinska Diva pružila, ostala je u sjenci. Vrijednost ljudskog čina koji je ova Diva priredila nije ni uočena.
Kakvi smo mi to ljudi. Kakvi su to aršini kojima mjerimo tudje, a kakvim mjerimo svoje? Da li su svi bezgrešni? Da li je poenta da se prisjećamo svega lošeg, ružnog, blonog ili treba prošlost ostaviti iza sebe? Usvojiti znanja kojim nas je naučila-da, ali krenuti naprijed! Pročišćeni od jada, bijede, muke, nesreće koja nam se desila.
I sad je, kako većina komentariše, problem što je Tereza prihvatila da pjeva u Podgorici poslije ogorčenja koje je osjećala i izrekla nakon vandalskih postupaka dubrovačkih RatnihMirovnjaka.
Ajde zamislite se sad vi. Da li se vama ikada desilo da ponukani dubokim bolom i povrijeđenošću izreknete nešto na što, ubrzo zatim, nijeste bili ponosni. Ako iko od vas kaze da mu/joj se to nikad nije desilo, odmah ću vam reći da vam ne vjerujem. A ne vjerujete ni sami sebi. To jednostavno nije moguce. U tom slucaju vi ne biste bili covjek, nego masina. I zasto je jos jedan covjek drugaciji od nas samih. Zasto jos jednom covjeku ne kazemo ono sto govorimo svojoj djeci, a oni srecniji i sebi: idemo dalje, vazno je oprostiti i krenuti dalje u bolje i ljepse sjutra! O, da, čujem i vas koji kažete da ona nije došla da se izmiri sa Crnogorcima, nego da uzme svoj podebeli honorar. Ali stvarnost govori drugačije. Kada je prije 20 godina imala koncert u Domu omladine, koga se sjecam jako dobro i dan danas, svoj honorar je poklonila istim tim Crnogorcima da sagrade novo pozoriste koje je bilo izgorjelo. To je ta ista Tereza koja je, kako prije, tako i poslije 2o godina pjevala iz svog divnog srca. Imala sam srecu da je posmatram iz drugog reda. Svak ko tvrdi da je njeno uzbuđenje i prolivene suze bilo glumatanje, ne govori istinu! Tako duboke emocije jednostavno ne mogu da se odglume. Tako poseban način izvođenja koji ova sedamdeset trogodišnja dama prezentuje je ona. Njeno uzbuđenje je ona. Njene suze su ona. Njen oprost je ona. Hvala joj sto je Ona.
A da li je sramno sto se do karata nije moglo doci-jeste. Moja cista zelja i odlucna nada spojila se čudom sa drugim dragim bićem koje je prepoznalo i osjetilo. Moje zelje su uslisene.
Da li je ruzno sto su automobili zvanicnika okupirali ulicu umjesto da se parkiraju dok traje koncert, pa da se vrate po svoje putnike-jeste. To smo mi, ali se i tu nadam boljem.
Da li je porazno da vlada u ovako kriticnom ekonomskom trenutku placa bezobrazno veliku cifru iz svog budžeta-jeste.
Ali to NE MOŽE da unizi umjetnički dojam i nezaboravan ugodjaj koji je ova dama priredila toj šačici privilegovanih zbog toga što mogu da je čuju.
Neka ovo bude jedno VELIKO HVALA TEREZI za pedeset godina nota koje je podarila onima koji su je prepoznali.
Neka ovo bude jedno VELIKO HVALA TEREZI od malene djevojčice koja je kupovala njene ploče i pjevala njene pjesme kada je imala 8-9 godina.
Neka ovo bude jedno VELIKO HVALA TEREZI od djevojke koja je iskreno zalila kada su se njeni zemljaci obrušili na Terin dom.
Neka ovo bude jedno VELIKO HVALA TEREZI od zene koja vjeruje u njenu dobru dušu jer samo takve duše dobiju božanski dar kojima i nas malene daruje.
VELIKO HVALA VELIKOJ TEREZI.
Kakvi smo mi to ljudi. Kakvi su to aršini kojima mjerimo tudje, a kakvim mjerimo svoje? Da li su svi bezgrešni? Da li je poenta da se prisjećamo svega lošeg, ružnog, blonog ili treba prošlost ostaviti iza sebe? Usvojiti znanja kojim nas je naučila-da, ali krenuti naprijed! Pročišćeni od jada, bijede, muke, nesreće koja nam se desila.
I sad je, kako većina komentariše, problem što je Tereza prihvatila da pjeva u Podgorici poslije ogorčenja koje je osjećala i izrekla nakon vandalskih postupaka dubrovačkih RatnihMirovnjaka.
Ajde zamislite se sad vi. Da li se vama ikada desilo da ponukani dubokim bolom i povrijeđenošću izreknete nešto na što, ubrzo zatim, nijeste bili ponosni. Ako iko od vas kaze da mu/joj se to nikad nije desilo, odmah ću vam reći da vam ne vjerujem. A ne vjerujete ni sami sebi. To jednostavno nije moguce. U tom slucaju vi ne biste bili covjek, nego masina. I zasto je jos jedan covjek drugaciji od nas samih. Zasto jos jednom covjeku ne kazemo ono sto govorimo svojoj djeci, a oni srecniji i sebi: idemo dalje, vazno je oprostiti i krenuti dalje u bolje i ljepse sjutra! O, da, čujem i vas koji kažete da ona nije došla da se izmiri sa Crnogorcima, nego da uzme svoj podebeli honorar. Ali stvarnost govori drugačije. Kada je prije 20 godina imala koncert u Domu omladine, koga se sjecam jako dobro i dan danas, svoj honorar je poklonila istim tim Crnogorcima da sagrade novo pozoriste koje je bilo izgorjelo. To je ta ista Tereza koja je, kako prije, tako i poslije 2o godina pjevala iz svog divnog srca. Imala sam srecu da je posmatram iz drugog reda. Svak ko tvrdi da je njeno uzbuđenje i prolivene suze bilo glumatanje, ne govori istinu! Tako duboke emocije jednostavno ne mogu da se odglume. Tako poseban način izvođenja koji ova sedamdeset trogodišnja dama prezentuje je ona. Njeno uzbuđenje je ona. Njene suze su ona. Njen oprost je ona. Hvala joj sto je Ona.
A da li je sramno sto se do karata nije moglo doci-jeste. Moja cista zelja i odlucna nada spojila se čudom sa drugim dragim bićem koje je prepoznalo i osjetilo. Moje zelje su uslisene.
Da li je ruzno sto su automobili zvanicnika okupirali ulicu umjesto da se parkiraju dok traje koncert, pa da se vrate po svoje putnike-jeste. To smo mi, ali se i tu nadam boljem.
Da li je porazno da vlada u ovako kriticnom ekonomskom trenutku placa bezobrazno veliku cifru iz svog budžeta-jeste.
Ali to NE MOŽE da unizi umjetnički dojam i nezaboravan ugodjaj koji je ova dama priredila toj šačici privilegovanih zbog toga što mogu da je čuju.
Neka ovo bude jedno VELIKO HVALA TEREZI za pedeset godina nota koje je podarila onima koji su je prepoznali.
Neka ovo bude jedno VELIKO HVALA TEREZI od malene djevojčice koja je kupovala njene ploče i pjevala njene pjesme kada je imala 8-9 godina.
Neka ovo bude jedno VELIKO HVALA TEREZI od djevojke koja je iskreno zalila kada su se njeni zemljaci obrušili na Terin dom.
Neka ovo bude jedno VELIKO HVALA TEREZI od zene koja vjeruje u njenu dobru dušu jer samo takve duše dobiju božanski dar kojima i nas malene daruje.
VELIKO HVALA VELIKOJ TEREZI.
Нема коментара:
Постави коментар