LilaVila

LilaVila

четвртак, 23. јануар 2014.

Nevjerovatna Indija


Svaki čovjek se rodi sa nekom srećom. Moja je da imam prijatelje. Otvoreno i hrabro srce u njedrima mene čini srećnom. Kad se sve to zbroji, sreća, sudba ili slučaj odluči da se nađem u Indiji. Beskrajno Hvala.


SLIKA PRVA: SVAKODNEVNI "OBIČNI" NJU DELHI
Nebo iznad Delija je sivo. Bukvalno. Saobraćajne gužve su život ovog grada u kome živi skoro 14 miliona stanovnika. Mislila sam da su podgorički vozači najveći virtuozi za volanom, ali sam se prevarila. Vozači u Deliju su čarobnjaci. Tuk-tuk, rikša, kombi ili putnički automobil učestvuju u ludoj trci koja traje 24 sata dnevno na putevima koji imaju po 3-4 kolovozne trake u jednom pravcu... Povlašteni učesnici u saobraćaju su, naravno, krave, u u drugim gradovima koje sam posjetila, poput Džaipura i Udajpura, kamile i slonovi su, takođe, prevoznici roba i ljudi. Pored tih i takvih ulica, na mjestu gdje bi trebalo da je trotoar, a u stvarnosti je zemljai prašina, srećnici imaju prizemne sklepane kućice, poput onih "izumrlih" buvljaka i tu prodaju raznorazne proizvode, od cigareta i pića do garderobe. Oni koji nemaju tu sreću da ih takva straćara štiti, sasvim prirodno, čini se, žive svoj život ispod sivog neba na prljavoj zemlji: pripremaju razne ulične specijalitete poput nan-a, prodaju prekrasno voće i porvće poređano na šarenim platnima, neki se briju i šišaju, a ako imaju sreće, mogu čak i da se ogledaju u ogledalu nekim čudom okačenom o zgosnu ogradu, drvo ili štogod. Na ulici se i vade zubi. Na ulici se i spava. Zamišljam ih u vrijeme monsuna. I sve to gledate svakog dana iz automobila u kome se vozite do nestvarnih kulturno-istorijskih znamenitosti ili šoping mola u elitnom dijelu grada.






SLIKA DRUGA: TADŽ MAHAL
Grad Agra u državi Utar Pradeš, U sjevernom dijelu Indije i, naravno, Tadž Mahal. Vodič koji, za razliku od većine Indijaca koji ih koriste, govori razgovjetan engleski, kaže mi kako u Agri imaju tri velika problema koji počinju na slovo p: polution, politicialns i people. Ovo prvo su uspjeli dijelom da riješe, makar kad je popularni Tadž u pitanju: 50km oko zdanja zabranjene su bilo kakve industrije koje zagađuju vazduh i koje bi mogle da štete prekrasnom bijelom mermeru od kojeg je sačinjena. To znači da nema ni saobraćaja, već se do Tadža vozimo u specijanom vozilu na električni pogon, a uz ulaznicu dobijamo specijalne navlake za cipele koje štite podove Tadža.
A Tadž Mahal? Ah, Tadž Mahal... Baš kao što se ni ljubav riječima nikad dovoljno dobro ne može opisati, ova ljepota ljubavi se može opisati samo srcem. Gledam i vjerujem. (Zamišljam da sam ja mogulska carica i sa me moj car Ovoliko voli... Pa šta, imam pravo na to! :)) Srce osjeća ljepotu te 22 godine građene ode ljubavi. Kada je nakon rođenja četrnaestog djeteta Mumtaz Mahal 1631, umrla, njen suprug, mogulski car Šah Džahan je naredio da se iznad njenog groba sazida "grobnica kakvu svijet nije vidio". Bijeli mermer od koga je sagrađena ova Ljepota Palata na površini sadrži kristale, tako da Tadž u različito doba dana dobija odsjaj različite boje. Mermer propušta svjetlo tako da kada na njega stavite direktan izvor svjetlosti, svjetlost probija kroz njega. Ukrasi imaju i hindiske i islamske elemente. Sve je savršeno simetrično. Neke šare na palati sadrže i citate iz Kurana, kao i optičke varke. Na svodu ima jedna šara koja podsjeća na portret Ajnštajna. Čitam da istoričari Tadž nazivaju snom u mermeru. Opravdano.










SLIKA TREĆA(zbog ogrničenog prostora, nužno okrnjena): POVRATAK U DELHI
Bahá'í House of Worship Lotus hram, inspirisan cvijetom lotosa, sastoji se od 27 latica, po 9 u svakom redu, sačinjenih od bijelog grčkog mermera u kome sve religije mogu slaviti svog boga, Yantara Mantra (instrument i formula) koja sadrži 13 arhitektonskih astronomskih instrumenata izgrađenih prije skoro 300 godina i koja je služila za mjerenje vremena, kretanja sunca, mjeseca i planeta, Qutb Minar i njegovi spomenici pod zaštitom UNESCO-a, sadrađen početkom 12, vijeka, a koji je u svijetu najviši minaret sagrađen od cigli i još mnogo neizrecivo lijepih zdanja, vjerujem, jedan su od zaista brojnih razloga koji su ovu čudesnu zemlju naveli da osmisle slogan "Nevjerovatna Indija". Takvim vidim i moj put.









* Tekst je pisan za dnevni list Vijesti i objavljen 12.12.2010.

среда, 22. јануар 2014.

понедељак, 20. јануар 2014.

Dan Kada Boli Nemanje

Trebalo je da se završi juče. Tako sam odredila. A, opet je tu.
Nemanje.
Želje. Inspiracije. Nježnosti. Razumijevanja. Zajedništva. Zagrljaja. Ljubavi.


Slušanja. Pažnje. Topline. Davanja. Primanja. Ljubavi.
Dan Koji Mora Da Prođe.
Dan Kada Želim Da Nisam.

Ćutala bih. Tihovala. Žmurila. Samovala.
Nemala bih se.
Nek prođem. Nek prođe.
Dan Kada Boli Nemanje.