LilaVila

LilaVila

уторак, 24. фебруар 2015.

SNEŠKA, SREĆAN TI ROĐENDAN!

Pojavi se danas na fejsu "Dok silazim" pjesma koju je osamdeset i neke napisao Aco Tabaš, tada član popularnog titogradskog benda Roli. E vala smo je prepjevale tog ljeta osademset i neke moja najstarija sestra Sneža i ja. Da, tada niko nije mislio da nisi normalna ako pjevaš. (Ili možda jeste, a tada mi je to bilo taman toliko važno koliko i danas ;) )
Trideset godina kasnije zvuči.... hm... smislenije, sadržajnije, sveukupnije. Definitivno nostalgičnije. Ali jednako predivno. Tada sam bila tinejdžerka u traženju nečeg samo svog koja se šlepala uz stariju sestru i slušala muziku koju ona sluša. Poznate titogradske face. Starije od mene, naravno. Moji vršnjaci su bili out. Obilazile smo bašte i restorane u kojima su bile svirke. basta Sportskog centra, restorana Ribnica, hotela Crna Gora. Klubovi tada nisu postojali. Ni kafići. Sem jednog. Plava ruža u centru koju je držao čika Bećov bratanić.
Aco Tabaš je bio najveći frajer. Nedugo nakon tog ljeta počeo je da pjeva u beogradskoj gupi "U škripcu". Kako smo bili preponosni. Svi! Ej, takav uspjeh u staroj Jugi!
Pored Rolija, bila je i jedna grupa koja se zvala "Pa šta onda", izguglah da vidim ima li išta o njima, ali nijesam našla. Onda se skupila grupa momaka, ne znam da li su tada bili srednjoškolci ili su već bili upisali muzičku akademiju i formirali grupu "Antipoda" koja će pobijediti na Titogradskom  proljeću predivnom baladom. Znam da je Frenki Bogićević pjevao. Neke prilike, dok smo Sneška i ja šetale i, naravno, pjevale, desi se da pjevamo baš tu pjesmu. Prođe pored nas Igor Perazić koji je, takođe, bio u tom bendu. Priđe nam i upita nas otkud znamo tu pjesmu. a mi nonšalantno odgovorismo sa Titogradskog proljeća. Bio je iznenađen, vjerovatno ne očekujući da je zaživjela...
Imala sam i ja svoje pokušaje na Titogradskom proljeću. Duško Ivanovski mi je napisao pjesmu koja je bila u stilu grupe Zana. Ih kako sam bila važna.
Lijepe su bile titogradske osamdesete. Bili smo jednostavni i skromni. Voljeli smo muziku. Voljeli smo jedni druge.
Eto, slučaj je htio da se baš danas pojavi "Dok silazim", na Sneškin rođendan. Mogu mislit koliko intezivnije ona osjeća to lijepo vrijeme, ipak je bila nešto starija i dovoljno zrelija da drugačije doživi...
Sneki, srećan ti rođendan!
Ovo je definitivno tvoja pjesma.

TEBI SE NADAM
BOLUJEM TE
SA ISTOM SNAGOM
UMIREM

SAMO ZBOG TEBE
MAKOVE BEREM
I TRPIM NEKE TUĐE
RAZLOGE

SAMO SI TI , NEKA DRUGA
IPAK MI LAKO REMETIŠ MIR
SAMO SI TI, MOJA TUGA
IZ ISTOG SNA, VIDIM TE SVUDA


DOK SILAZIM, NIZ KRVOTOK TVOJ
NE OSJEĆAM NIKAKAV BOL
DOVIKUJEM, NEK IDE – SVE
I GOVORIM - DOBRO JE

PREPOZNAJEM, GUTAM TVOJ DAH
I SVAKI PUT, CRVENI MRAK

IZGUBLJEN MIR, U POGLEDU TVOM
EVO, PLATIĆU ISTINOM
ZAROBLJEN SNOM , PRODAJEM ZLO
MISLIM, JA NISAM TVOJ

demo snimak - Rolly Band
muzika i tekst : Aco Tabaš

понедељак, 16. фебруар 2015.

SREĆNI NAM NOVI MI

Stigla Nova! Dobro nam došla i dobro nam donijela.
Meni hoće, već je!

U posljednje vrijeme nekako je u modi pisanje Novogodisnjih odluka (ili rezolucija, kako vole da ih zovu, a ja baš volim naše riječi!) gdje se popisuju sve želje i zadaci koje sebi želimo ili zadajemo u tekućoj godini. Ko to radi, vjerujem da tu bilježi nešto tipa "da budem zdrava", "da otputujem na Kubu", "da dobijem povišicu", "da pronađem srodnu dušu", "da postanem majka", "samo nek' su djeca dobro"...
Pa da, to su sasvim legitimne želje i prioriteti svakog pojedinca.

Pisanje Novogodišnje odluke? Što da ne. Riječi imaju moć, njihovim ispisivanjem, ta moć osnažuje. Nego, što ako Univerzum za nas sprema nešto bolje od onog što smo mu tražili? Zašto ograničavati sve ono dobro i lijepo što nas čeka, a što smo zavrijedili svim dobrim i lijepim dosadašnjim postupanjima. Ako jesmo. Ako nijesmo, eto nama zadatka. BUDIMO BOLJI.



Znam da ima mnogo skeptičnih koji čitaju ovo i s podignutom jednom obrvom i uglom usana ispod te obrve u sebi misle "niđe veze". Pa se misao razrađuje: "meni se godinama ne događa ono što jako želim, ono što mi najviše treba, baš će sad stvari da se promijene. Kako da ne."

Ma ok, slobodno vi mislite tako, u stvari, nekada sam i ja tako razmišljala dok nisam usvojila jedan sasvim novi pristup: događa mi se ono što je najbolje za mene, u trenutku kada je to najbolje za mene, kada sam spremna da se nosim sa takvim događanjima. Prihvatam sve što mi se događa i tragam za nečim čemu me baš ta situacija uči. Ako nešto nije dobro za mene, a ja ga jako želim, pa čak i predano radim da to postignem, to se jednostavno neće dogoditi. Ako se nađem u nekoj lošoj, mučnoj, ružnoj, teškoj, opasnoj... situaciji, to je, takođe dobro za mene, iako, možda, to odmah i ne uvidim. Ali jeste. To su situacije iz kojih učim, razvijam se, rastem, bivam bolja.
Najveći izazov mi je da onima koji mi misle i čine loše ne uzvraćam. Još ako uspijem da im uzvratim ljubavlju, e to je vrhunac mog ličnog uspjeha. Nekad uspjem, a nekad mi to teže ide. Ali nikada za loše ne vraćam lošim.

Tako često zanemarujemo neke sasvim male, obične stvari koje mogu biti izvorom velike radosti. Ako dozvolimo sebi da ih primijetimo. Odlučimo da ih primijetimo. Odlučimo da darujemo lijepe riječi, zagrljaje, pažnju, nježnost, vrijeme, onima koji nas trebaju. Na prvom mjestu sebi, onda svojim najbližim i najdražim, ali i onima koji se slučajno (da li?) nađu sa nama u liftu, parku, autobusu, pored kontejnera za otpad. Samo jedna topla riječ može učiniti čuda u jednom danu. Nama, nekome drugome. Ma svi smo mi jedno.




Dalaj Lama četrnaesti, i neka sa tom mišlju zakoračimo u 2015, reče: "Budimo pažljivi kad god je moguće. Uvijek je moguće".
U Novoj godini, u Novom danu, u Novom trenutku.
Srećni nam Novi, Bolji MI.


Tekst je objavljen u februarskom broju magazina Shopping Lista 2015.