Intervju u Beauty Friend Magazinu, oktobar 2016.
Upoznajte Lilu Vilu. Za sebe kaže da je rođena Titograđanka, doživotna Podgoričanka, ponosna
Crnogorka i radosna pripadnica Univerzuma. Formirale su je genetske predispozicije
u kombinaciji sa uticajima brojnih aktivnosti koje je pohađala i njegovala, u
djetinjstvu, djevojaštvu i zrelijim godinama: izviđači, pionirski
instruktori, podmladak Crvenog krsta, gorani, ritmika, dječji hor ,,Suncokrili“, folklor, solo pjevanje na brojnim dječjim i omladinskim
festivalima, gluma, pisanje stručnih tekstova,
pisanje dječjih pjesama, volontersko uređenje dječjih igrališta, pisanje za
modni magazin, blogovanje, aktivno učešće u brojnim društveno-korisnim
projektima, kao i aktivnostima za bolje društvo, u koje
svrstava i njen trenutno najdraži projekat: Međunarodni festival
lutkarstva.
Profesionalno se bavi marketingom i komunikacijama. Magistrirala je na
Ekonomskom fakultetu u Podgorici
prije 16 godina, a danas se bavi konsaltingom, predaje Marketing na UDG-ju,
predaje PR strategiju i kampanju u Školi za odnose s
javnostima, ambasadorka je ,,Angie and me“ radionice romantičnih ukrasa, a kada
je inspirisana piše blog LJILJA I ZBILJA.
Kada smo je pitali šta znači Lila Vila, otkrila nam je da je to njen lični brend u razvoju koji ima za cilj da prenosi poruke ljubavi, tolerancije, zajedništva i humanosti i uputila nas na FB Page LilaVila.
Kažete da je Međunarodni festival lutkarstva Vaš najdraži
projekat. Ove godine ulazi u svoje peto izdanje, neku vrstu jubileja. Kako
danas gledate na početke Festivala?
-Vidim sljedeću sliku: moj drugar
iz djetinjstva, danas glumac Gradskog pozorišta i režiser lutkarstva
Davor Dragojević, koji dolazi kod mene u
veliku kancelariju u suterenu „Pobjede“, gdje sam tada radila kao direktorica
marketinga, koji mi kaže: ,,Ljiljo, hajde
da organizujemo Festival lutkarstva“, onako, bez pripreme i najave, i ja, koja ni tren ne razmišljajući odgovaram: ,,Hoćemo, druže! I to će da bude sjajan
projekat!“
U svom srcu sam odmah znala da je to prava stvar, da možemo i da ćemo da uspijemo.
Naravno da je bilo jako teško bez ikakve
finansijske sigurnosti, ali, kako to obično biva, u pravom
trenutku, za prave stvari, otvaraju se i prava vrata…
Princ Nikola Petrović
Njegoš kome smo se
obratili za podršku, oduševljeno je
prihvatio naš prijedlog, od početka prepoznajući vrijednost i
dobro koje stvaramo našoj Crnoj Gori.
Beskrajno smo mu zahvalni i dan-danas, a naš
odnos se pretočio u iskreno
prijateljstvo. Princ Nikola Petrović
Njegoš proglašen je počasnim ambasadorom
našeg Festivala.
Ko
će se predstaviti na ovogodišnjem festivalu? Po kojim kriterijumima ste birali učesnike?
-Ove godine imaćemo sedam zemalja učesnica. Slobodno
mogu reći prilično egzotičan sastav. Pored naših susjeda SRBIJE,
ugostićemo još i POLJSKU,
UKRAJINU, MEKSIKO, BRAZIL, TURSKU i IZRAEL. Kriterijum za odabir predstava je
zasigurno umjetnički kvalitet. Hvala Ambasadi Izraela u
Beogradu i Turskom kulturnom centru ,,Yunus Emre“ bez čije podrške ovogodišnji sastav ne bi
bio ovako bogat. Prateći sadržaj Festivala će biti izložba radova ,,Jastuk
za mrave“
voljenog dječjeg pjesnika,
novinara i umjetnika Dragana Radulovića, a organizovaćemo i dvije edukativne radionice. Prvu će voditi ruska
lutkarka Antonina Rozhdestvenskaya, a drugu Turkinja Goher Ergun.
Pored
Podgorice, u kojim gradovima publika može da uživa u
lutkarskim predstavama?
- U trenutku vođenja ovog
razgovora, dogovoreno je osam
gradova. Pored Podgorice, predstave će biti izvođene u Herceg Novom,
Mojkovcu, Beranama, Andrijevici, Petnjici, Bijelom Polju, Danilovgradu i Kolašinu. Zajedno sa Podgoricom, gdje je Festivalska centrala, stručni i dječji žiri i dodatni sadržaji, ukupno devet gradova!
I znate šta?
Potpuno smo oduševljeni!
Posjećenost Međunarodnog festivala lutkarstva iz godine u godinu raste, pa je Velika sala KIC-a ,,Budo Tomović“ premala da primi sve zaintersovane, što je veliki podsticaj za Vas kao osnivača Festivala.
-Posjećenost je zaista impresivna. Kada se predstave održavaju u Velikoj sali, svi posjetioci imaju svoje sjedište, ali kada je neka predstava u Sali DODEST, tu imamo manjak slobodnih mjesta. Međutim, lutkarske predstave se često prave za male sale i one koje su rađene za malu salu ne mogu da se igraju u velikoj, jer bi se izgubio umjetnički doživljaj i unizio cjelokupni kvalitet predstave, što mi nikako ne smijemo dozvoliti. Naš zadatak kao organizatora je da obezbijedimo salu koju umjetnici traže kao adekvatnu za postavku njihove predstave i mi, kao profesionalci, tako i postupamo.
Za učesnike ove manifestacije svake godine organizujete izlete i druge sadržaje putem kojih se oni upoznaju sa našom zemljom, kulturom, istorijom. Posjetiocima poklanjate rasporede časova, pokazivače,
letiperke. Osjetljivim socijalnim grupama koje zatraže organizovan dolazak obezbijedite odgovarajuća mjesta. Organizujete edukativne radonice. Prateći sadržaj Festivala su i likovne izložbe. Uz svu tu zaista raznovrsnu i bogatu festivalsku ponudu uspijevate
da održite obećanje
da je ulazak na sve sadržaje
Festivala besplatan, kako bi i oni slabije ekonomske moći mogli dovesti djecu da uživaju
u odličnim lutkarskim ostvarenjima. Kako?
-Pažljiv posmatrač
koji umije i želi da zapazi,
primijetiće da s velikom pažnjom i brigom
vodimo računa o apsolutno svakoj komponenti kompleksne organizacije ovog velikog
događaja: kulturnoj, turističkoj, obrazovnoj,
ekonomskoj, socijalnoj. Ne možemo se pohvaliti da
mnogo nadležnih organa na gradskom i državnom nivou iz
institucija i organizacija, koje su povezane sa pobrojanim kategorijama
prepoznaju, žele i (finansijski) podržavaju ovakav
projekat, što smatram ne samo pogrešnim, već
i tužnim. Ipak, zahvaljujući onima koji su se
uvjerili u rezultate našeg rada, Festival živi. Prije svega tu
mislim na Fondaciju „Petrović Njegoš“, Sekretarijat za kulturu Glavnog Grada, KIC ,,Budo Tomović“, Ministarstvo
kulture, Ministarstvo održivog razvoja i
turizma, Agenciju za elektronske medije i druge kompanije, medije, štamparije koje nam
svake godine pomažu da budemo najbolji. Među njima je i
,,Cosmetics market“, priznajem, i moj
omiljeni gradski kutak u koji zakoračim i vrijeme staje… kome se i ovim
putem zahvaljujemo.
Kazali
ste jednom prilikom da je Vaš osnovni cilj, kada je riječ o Festivalu, podizanje nivoa opšte kulture u zemlji, što se najbolje može postići djelovanjem na najmlađe strukture.
-Jesam. Baš
tako. Svjedoci smo izloženosti najmlađih raznovrsnim sadržajima problematičnog karaktera. Što preko
elektronskih i štampanih medija, što preko interneta.
Naše društvo opasno
nedovoljno brine o tome. Ako ima još
onih koji ne razumiju da sve od djece kreće, da su oni ti sa
kojima moramo raditi i kojima moramo usaditi prave vrijednost (a, koje su negdje
izgubljene u tranzicionim vremenima), onda smo u velikom problemu. Organizujući Međunarodni festival
lutkarstva Davor i ja radimo ono što umijemo i ne
umijemo, pa naučimo, možemo i ne možemo, pa savladamo,
da crnogorsko društvo bude bolje. Vjerujem da u tome i
uspijevamo.
Šta najviše cijenite kod saradnika?
-Proaktivnost, marljivost, kreativnost, posvećenost.
Na šta ste posebno ponosni u svojoj karijeri?
-Ponosna sam što nijesam podlegla
preovladavajućem ponašanju koje se njeguje u Crnoj Gori, a koje
podrazumijeva prljave igre, podmetanja, namještanja,
protekcionizam, revanšizam. Hvala mom ocu
čelične radne etike i majci s najvećim srcem. Ja sam
oboje. I moje sestre Sneža i Tanja su isto.
Ponosna sam na svoja jedinstvena znanja, svoj integritet, svoju direktnost i
svoju zaigranost. Volim da kažem da što god da radim, ja
se igram. Iako jako odgovorna, temeljna, pažljiva i vrijedna,
riječju visoko profesionalna, nikada nisam zaboravila da se sjajno zabavim
dok radim i najzahtjevnije projekte. Igra je dječji posao, zar ne?
Koliko
je teško u isto vrijeme imati uspješnu karijeru i biti dobar roditelj? Kako naći balans?
- Ne vjerujem u ,,teško“ i ,,lako“, kao što ne vjerujem u ,,ne može“ i ,,nije izvodljivo“. Sve može i sve je
izvodljivo. Sjedneš lijepo i posložiš. Što imaš, a što ti nedostaje.
Kako da sa raspoloživim dobiješ
ono što želiš. I onda to uradiš. Ili smisliš
kako da stvoriš
ono čime sada ne raspolažeš
i uradiš to. I budeš
srećan. Ako ne umiješ
da budeš srećan, a onda i to naučiš, jer biti srećan je stvar ličnog izbora.
Ja sam
srećna.
I baš bih voljela da ste
i vi.
Нема коментара:
Постави коментар