Pozdravne riječi Džoniju Hodžiću koje je na današnjoj komemorativnoj sjedinici izrekao Goran Ćetković ĆENTO. Ovo je moralo ostati zabilježeno u cjelosti. Volimo te, Džoni, gdje god da si.
"Umro je Džoni Hodžić. Postoji potvrda ljekara o tome, ali to i dalje nestvarno zvuči. Ovdje smo na njegovoj komemoraciji, sjutra će biti sahranjen, ali kada je on pitanju ni to nijesu validni dokazi. Razlog je jednostavan i Džoni je bio nestvaran i život nikada neće izdati potvrdu o njegovoj smrti.
Imao sam nekih petnast-šesnaest godina kad sam upoznao Džonija. Šlepajući se uz starije, tačnije uz mog komšiju a Džonijevog druga Veska Tomovića, dokopao sam se neke večeri u Dodestu.To je bilo vrijeme kada se iz čista mira govorila poezija, a da niko ne pomisli da si lud. U jednom trenutku on se popeo na nekakav podest i poezija je dobila treću dimenziju. Svi koji su makar jednom imali privilegiju da prisustvuju tom ljubavnom činu između Džonija i poezije, imali bi utisak, da su ti veliki pjesnici baš sve te stihove pisali da bi to on govorio. A on je u sebi pothranio tomove antologijskih pjesama koje su samo po njemu znanom rasporedu raspoloženja u tim prilikama same izlazile. Danas je mnogima to neshvatljivo i nestvarno.
Džoni je mnogo prije ekspanzije ovih masovnih komunikacija bio najveća društvena mreža u nekadašnoj Jugoslaviji. Nije bilo mjesta od Vardara pa do Triglava gdje on nije moga reći “javi se tamo, tome i tome, i sve ti je završeno” I bilo je tako. Pod tim završenim se podrazumijevalo da te neki čovjek objeručke dočeka i budeš njegov gost dokle si god u tom gradu, jer si Džonijev prijatelj. Čime ga je to Džoni zadužio. Koja je to magija, shvatiš tek kad taj čovjek ispriča neku noć, od prije toliko i toliko godina, koju je proveo sa Džonijem i drži do nje kao jednog od svojih najljepših doživljaja. Džoni se bavio jednostavnim stvarima da nekog očara. Bio je Džoni i družio se! Danas je mnogima to neshvatljivo i nestvarno.
Ne pristajem na riječ boem kada je Džoni u pitanju. Jer boem odabere dvije tri kafane i tu se usidri. Džonijeve su bile sve kafane. I zadnjih godina kada je pio samo čistu vodu u rakijskoj čaši znao je da bude pijaniji od svih nas.
Ne pristajem da Džonija određuju ni bilo kakve statistike, nabrajanja, zvanične nagrade. Njegov opus nije ni u jednoj zvaničnosti. Trebali bi da putujemo godinama i u raznim državama i mjestima među njegovim prijteljima, kupimo njegove nagrade zbog načina na koji je slavio život. Džoni mora samo da nam bude opomena da smo se negdje izgubili jureći za nekim drugim vrijednostima i da možda neznamo da se vratimo.
Džoni nije pristao da shavti da život nije poezija. Da nestaje i u lektiri, a kamoli tek u životu. Hvala mu na toj hrabrosti, jer je uspio da održi mnoge od nas kojima je samozavaravanje značajna stilska figura. Džoni, na kraju znam da si srćan što si uvjek bio na mjestima na kojima su se čuvale prave vrijednosti. Što si bio nestvaran i u vremenu kada nije bilo lako voljeti i boriti se za svoju Crnu Goru na drgačiji način. I što će tvoj nestvarni kretaivni duh nastaviti da živi i stvara preko Teinog klavira. Suvišno je reći Slava mu. Džoni je već ima i to na mjestima gdje se ona iskreno čuva."
Goran Ćetković ĆENTO
"Umro je Džoni Hodžić. Postoji potvrda ljekara o tome, ali to i dalje nestvarno zvuči. Ovdje smo na njegovoj komemoraciji, sjutra će biti sahranjen, ali kada je on pitanju ni to nijesu validni dokazi. Razlog je jednostavan i Džoni je bio nestvaran i život nikada neće izdati potvrdu o njegovoj smrti.
Imao sam nekih petnast-šesnaest godina kad sam upoznao Džonija. Šlepajući se uz starije, tačnije uz mog komšiju a Džonijevog druga Veska Tomovića, dokopao sam se neke večeri u Dodestu.To je bilo vrijeme kada se iz čista mira govorila poezija, a da niko ne pomisli da si lud. U jednom trenutku on se popeo na nekakav podest i poezija je dobila treću dimenziju. Svi koji su makar jednom imali privilegiju da prisustvuju tom ljubavnom činu između Džonija i poezije, imali bi utisak, da su ti veliki pjesnici baš sve te stihove pisali da bi to on govorio. A on je u sebi pothranio tomove antologijskih pjesama koje su samo po njemu znanom rasporedu raspoloženja u tim prilikama same izlazile. Danas je mnogima to neshvatljivo i nestvarno.
Džoni je mnogo prije ekspanzije ovih masovnih komunikacija bio najveća društvena mreža u nekadašnoj Jugoslaviji. Nije bilo mjesta od Vardara pa do Triglava gdje on nije moga reći “javi se tamo, tome i tome, i sve ti je završeno” I bilo je tako. Pod tim završenim se podrazumijevalo da te neki čovjek objeručke dočeka i budeš njegov gost dokle si god u tom gradu, jer si Džonijev prijatelj. Čime ga je to Džoni zadužio. Koja je to magija, shvatiš tek kad taj čovjek ispriča neku noć, od prije toliko i toliko godina, koju je proveo sa Džonijem i drži do nje kao jednog od svojih najljepših doživljaja. Džoni se bavio jednostavnim stvarima da nekog očara. Bio je Džoni i družio se! Danas je mnogima to neshvatljivo i nestvarno.
Ne pristajem na riječ boem kada je Džoni u pitanju. Jer boem odabere dvije tri kafane i tu se usidri. Džonijeve su bile sve kafane. I zadnjih godina kada je pio samo čistu vodu u rakijskoj čaši znao je da bude pijaniji od svih nas.
Ne pristajem da Džonija određuju ni bilo kakve statistike, nabrajanja, zvanične nagrade. Njegov opus nije ni u jednoj zvaničnosti. Trebali bi da putujemo godinama i u raznim državama i mjestima među njegovim prijteljima, kupimo njegove nagrade zbog načina na koji je slavio život. Džoni mora samo da nam bude opomena da smo se negdje izgubili jureći za nekim drugim vrijednostima i da možda neznamo da se vratimo.
Džoni nije pristao da shavti da život nije poezija. Da nestaje i u lektiri, a kamoli tek u životu. Hvala mu na toj hrabrosti, jer je uspio da održi mnoge od nas kojima je samozavaravanje značajna stilska figura. Džoni, na kraju znam da si srćan što si uvjek bio na mjestima na kojima su se čuvale prave vrijednosti. Što si bio nestvaran i u vremenu kada nije bilo lako voljeti i boriti se za svoju Crnu Goru na drgačiji način. I što će tvoj nestvarni kretaivni duh nastaviti da živi i stvara preko Teinog klavira. Suvišno je reći Slava mu. Džoni je već ima i to na mjestima gdje se ona iskreno čuva."
Goran Ćetković ĆENTO
Draga Ljiljo, bila si u pravu kad si rekla - ovo je moralo ostati zabilježeno u cjelosti. Hvala ti!
ОдговориИзбришиHvala i tebi, draga moja ♡ Ja sam samo kanal koji je prepoznao znacaj i snagu sjajnih Ćentovih riječi za Džonija uz čije smo čarolije moje sestre i ja stasavale. Nek je ovo moj maleni doprinos njegovoj vječnosti.
ОдговориИзбришиDragi Đoni, hvala ti za sve one divne trenutke mladosti, za sav onaj šarm, onaj smijeh i radost koju si pružao. Gdje god da se nalaziš neka te čuvaju anđeli.
ОдговориИзбриши