Danas je u OŠ ,,Sutjeska" održan program povodom Dana Podgorice, 19. decembra. Učenici od petog do devetog razreda izveli su nekoliko tačaka, takvih da na kraju nijeste znali što je od svega bilo najbolje.
A, i zašto bi nešto moralo biti najbolje, zar ne?
Najbolja je svaka tačka za sebe.
Najbolja je jer je uloženo vidno mnogo rada i truda da izgleda lijepo, uvježbano i smisleno. Nastavnici koji su osmislili koncept i vodili djecu kroz program, zaista su se potrudili da sve što smo imali priliku da čujemo i vidimo bude istovremeno edukativno, interesantno i inventivno.
Sve je počelo izvođenjem himne koju su pjevali svi učesnici programa, dok su svi prisutni mirno stajali, neko pjevajući na glas, neko pomičući usne, neko u sebi. Pogodite u koju grupu ja spadam ;) (Pjevam, naravno!)
Nakon kratog uvoda o istoriji Podgorice, njenim značajnim datumima i zdanjima imali smo priliku da čujemo prekrasan sastav djevojčice iz devetog razreda (čije ću ime rado dopuniti ako mi neko ko ovo pročita kaže), zanimljivo koreografsko izvođenje pjesme o pet podgoričkih rijeka; Morači, Ribnici, Zeti, Cijevni i Sitnici, koje su govorile djevojčice iz šestog razreda, među kojima i Dinina drugarica iz razreda Mirja Gegović, ali i jedna djevojčica iz devetog, koja je bila Skadarsko jezero. I kao trešnjica na šlagu, a šlag na torti ;) pjesmu koju su izvodile pisala učenica škole.
Uzivali smo u folklornim tačkama ali i zanimljivom izvođenju kroz pjesmu i pokret, koreo-priče prelaska žene iz perioda djevojaštva u period odlaska u novi dom zbog udaje, što je praćeno prestankom nošenja kape i stavljanjem crnog dugačkog vela.
Izvođenje nekoliko kompozicija na temu stare i nove Podgorice od strane solista na flauti, violini, gitari, uklopljenog sa horom i kvartetom, pratili smo i mi iz publike, pjevušeći sa djecom.
Moja Dina je svirala flautu, što je, naravno, izazvalo posebne emocije kod mene. Međutim, kad sam vidjela svu tu dragu djecu, gitaristu Marka Pavićevića i solistu Jovana Aleksića, Novakove drugare iz vrtića, danas već osmake, pa onda čarobnu Vlastu sa violinom koja je sa Dinom išla u vrtić, lijepu Novakovu drugaricu sa kursa engleskog od prije neku godinu, Janu Radunović i sve ostale kojima ne pamtim imena ili ih lično ne znam, ali osjećam njihova mila srca, kako blistaju na bini ,,Sutjeske", obgrli me neka topla radosna jeza,
Nerijetko pomislim kako je tako nedovoljno onih koji zaista rade nešto smisleno i korisno za naše društvo, za našu zemlju, za naš grad, sve neke intereždžije i bezuspješno prerušeni kalkulanti ubijeđeni da niko ne kapira kako rade za svoj sitni i krupni ćar, kad ono, zasijala neka nova nada. Gradimo neke dobre ljude koji vole svoj grad, imamo i pedagoge koji ih pravilno usmjeravaju i uče da budu temeljni i vrijedni, da vole svoj grad i svoju zemlju.
Lijepo je kad se vrati nada.
Baš lijepo.
Bravo za OŠ ..Sutjeska"!
Bravo za nastavnike i upravu koji se na ovakav način bave svojim poslom i našom djecom!
Bravo i za svu našu dobru djecu!
I hvala vam za današnji dan.
Нема коментара:
Постави коментар