Dragi
moji,
Kad sam
bila mala pjevala sam na svim mogućim programima, festivalima, Majskim
smotrama, priredbama koje su u našem parku organizovala djeca iz okolnih
zgrada. Nastajale su divne kompozicije i ja sam uživala u svakoj ispjevanoj
noti. Jedna od najljepših pjesama koju sam pjevala bila je KAD BI ZNALI (ili se
možda drugačije zvala, a desetogodišnjakinja u meni je tako upamtila). Želim da
je podijelim sa vama. Na žalost, ne znam ko je autor, ali želim da još jednom
zaživi.
Možda
vam je nekad i otpjevam ;)
Želim
nam da Znamo i da Hoćemo.
A kada je tako, onda i Možemo!
KAD BI
ZNALI
Djeci
treba tako malo,
malo
dobre volje,
da sav
svijet bude ljepši,
da nam
svima bude bolje.
Kad bi
ljudi cijelog svijeta
znali
što sve djeci smeta,
dali bi
nam sve radosti,
da se
diče u starosti
Kad bi
znali, kad bi htjeli,
ljudi
žuti, crni, bijeli,
kako
djeci malo treba,
da
polete čak do neba!
Nama
djeci malo treba,
malo
sreće, sunca, neba,
kad bi
samo ljudi htjeli
kako bi
se zavoljeli.
Kad bi
znali, kad bi htjeli
Ljudi
žuti, crni, bijeli
Kako
djeci malo treba
Da
polete čak do neba!
Ljiljana Burzan Nikolić
Osnivač i Direktorica komunikacija Festivala
*Pozdravna riječ u brošuri Četvrtog međunarodnog festivala lutkarstva Podgorica, Crna Gora 2015
