Kad smo bile male, moje sestre i ja voljele smo da se zavučemo ispod zavjese, ali ne ono da se skrivamo, nego da donju ivicu zavjse stavimo na glavu, tako da se ivica poklopi sa ivicom kose iznad čela i onda krenemo naprijed, a z nama se napravi duuuugački veo. Zavjesa je bila vanila-žućkasta sa nekim rupicama u obliku Orbit žvaka. Majka je, naravno, upozoravala da ne pretjeramo, da ne iščupamo zavjesu... Mora da se to nekad i desilo, nisam zapamtila. (Biće da je to zato što majka od toga nije pravila buku.)
E to je bila moja igra princeza. Tada sam ja bila glavna junakinja bajke i osjećala sam se divno.To je bila i rijetka situacija kada se nijesam igrala sa mojim omiljenim igračkama iz djetinjstva-medvjedima. Lutke nisu bile my thing... Izuzev jedne koja je bila kao beba, Nagneš je naprijed i ona zakmeči. Lice i šake su joj bile od neke meke gume, zanimljivog mirisa. U određenom trenutku ostala je bez prstića, jer sam ih izgrickala.
Ne znam otkud se sjetih da prošetam do djetinjstva. Valjda zato što vidjeh jedne prekrasne cvjetne čizme koje odmah uklopih u moju princezinsku odeždu od zavjese i zaputih se u moju bajku. Biće to duga, lagana šetnja. Osjetiću miris čokoladnog krema za Šarlotu Markizu i toplog pudinga od, naravno, čokolade. Muzika će me pratiti. Moje srce će pjevati. I moje glasnice. Vrtjeću se u krug dok mi se ne zavrti u glavi, a moja haljina od zavjese koja će se transformisati u naopako okrenutu lalu, napraviće oko mene magični štit, pa kada padnem na travu, sve te ptičice i cvijeće koje mi se vrte pred očima, biće u bojama duge. Šapnuće mi najveću tajnu univerzuma. I ja ću se smijati.
Voljela bih da mi se ostvari bajka. I mislim da hoće. A dok se ne ostvari, ja ću da vježbam. Evo baš kao malo prije. Živjeću je u mislima. Živjeću muziku, cvijeće i ljubav. Nek mi dođe moja bajka.
E to je bila moja igra princeza. Tada sam ja bila glavna junakinja bajke i osjećala sam se divno.To je bila i rijetka situacija kada se nijesam igrala sa mojim omiljenim igračkama iz djetinjstva-medvjedima. Lutke nisu bile my thing... Izuzev jedne koja je bila kao beba, Nagneš je naprijed i ona zakmeči. Lice i šake su joj bile od neke meke gume, zanimljivog mirisa. U određenom trenutku ostala je bez prstića, jer sam ih izgrickala.
Ne znam otkud se sjetih da prošetam do djetinjstva. Valjda zato što vidjeh jedne prekrasne cvjetne čizme koje odmah uklopih u moju princezinsku odeždu od zavjese i zaputih se u moju bajku. Biće to duga, lagana šetnja. Osjetiću miris čokoladnog krema za Šarlotu Markizu i toplog pudinga od, naravno, čokolade. Muzika će me pratiti. Moje srce će pjevati. I moje glasnice. Vrtjeću se u krug dok mi se ne zavrti u glavi, a moja haljina od zavjese koja će se transformisati u naopako okrenutu lalu, napraviće oko mene magični štit, pa kada padnem na travu, sve te ptičice i cvijeće koje mi se vrte pred očima, biće u bojama duge. Šapnuće mi najveću tajnu univerzuma. I ja ću se smijati.
Voljela bih da mi se ostvari bajka. I mislim da hoće. A dok se ne ostvari, ja ću da vježbam. Evo baš kao malo prije. Živjeću je u mislima. Živjeću muziku, cvijeće i ljubav. Nek mi dođe moja bajka.
Ova bajka je tako prelepa svidja mi se i to jako.
ОдговориИзбриши