LilaVila

LilaVila

понедељак, 12. јануар 2015.

Živjelo čelo!

Gledam se ja tako u ogledalu dok idu sati, dani, godine, decenije. Gledam se ja i gledam. I sve nešto bih da prepoznam ono nešto najljepše na mom licu. Pa kreće analiza: imam jako lijepu kožu i ten, nego ove pjegice se umiješale pa se bore za zadnju riječ; jagodice su mi naglašene i volim to, al lice široko; oči blago iskošene (nekad sam se zezala da mi je baba kineskinja) a valjalo bi da su malo veće, aj dobro; nos je pristojno uklopljen u lice, al nekako mnogo, brate kruškast; obrve neposlušne, sa sve onih par užasno jakih dlačica koje kada čupam neizostavno povuku i suzicu; usne su pune, mada gornja usna nema neku pravilnu liniju, ono kao kad su vrhovi gornje usne blaže ili oštrije zaobljeni, moji su nekako nedefinisano okruglasto-ćoškasti :) ; brada prćasta (ha, baš mi se sviđa ovo prćasto za bradu! :D) a na sredi rupica, tek da se osjećam važnom kad Oliver pjeva onu njegovu s rupicom na bradi; i onda dođe na red čelo.

 
Čelo.
Nekad se govorilo čelo ka Zabjelo (za neupućene, Zabjelo je podgorička četvrt), a ja sam to nekako drugačije definisala. Naime, svašta nešto što se stavlja na glavu tipa kape, šeširi, rajfovi, turbani, marame i svakolike džidžulice koje čičkam na glavu kad mi dođe, sve mi dobro stoji. A ja mislim da je to zahvaljujući mom velikom čelu. Volim sve svoje savršeno nesavršene crte lica. Al što volim čeloooo, e to je za priču ;)

Govorilo se da je i veliko čelo odraz inteligencije. Pa dobro, to mi je u ovim godinama malo manje interesantno jer što se prikazalo, prikazalo se ;)
Nekako mi je baš posljednjih godina postalo baš milo. Čelo.
I ima još tu i jedan mladež. Rumena šara na vrhu desne strane čela krije neku tajnu. Neotkriveni kontinent ili mapu koja vodi do zaboravljenog blaga. Javiću vam kad mi se kaže. Ili vi meni :)

Indijke na čelo crtaju tilak. To je ona tačka na čelu, koja se crta između obrva, na "mjestu nade"-"trećem oku", na šestoj čakri koja vlada razumom. Vjeruju da im tilak pomaže da jasno misle, vide istinu, donose dobre odluke, ali služi i kao napomena da su u braku. Pravi se od mješavine boja i pepela ili gline i ukazuje na različite religije, a mogu ga nositi i muškarci. Probala ja. :)



Još jedna lijepa asocijacija mi pada na pamet kada govorim o čelu. Da, kada te neko poljubi u čelo. Postoji li ljepša poruka o najnježnijem zaštitničkom odnosu ušuškanom u čistotu iskrenosti. Baš tako sam danas poljubila moju devetogodišnju ćerku.

Uglavnom, muljam kroz glavu da napravim neki logo od svog čela. Eto toliko mi se sviđa. Još mi nije sve jasno, al posložiće se stvari.

Volite li vi svoje čelo?