ŠTO ĆE MI OVA PRIČA

Gnjavi ne neki stomačni virus evo dva-tri dana. Nije vala strašan, al je mnogo dosadan. Oduzima slobodu kretanja ovim nogama skitalicama. Oduzima slobodu skretanja misli sa ove otužne zbilje. Obično se dobro nosim s njom; fokusiram se na dobro, lijepo, ono što mogu da promijenim i ne gubim nadu. Ali ovih dana... steže se stomak, zuji u glavi, ko da mi tijelo nešto poručuje. Rekoh, možda riječi neke traže da izađu, pa se latih bloga.

RAČUNDŽIJE

Kažu mi Oni Koji Mi Dobro Misle, a što moraš da kažeš sve što misliš? A što nešto i ne prećutiš? Znaš, treba mudar biti...
Da, političarenje. Zato i ne volim politiku. Stalno neki račun. Što će reći ovaj i kako će to uticati na ono. Nikoga nije briga za ispravno.
Da, razumijem, u preovladavajućem neispravnom, ispravno štrči. Podsjeća. Bocka. Smeta.
Ne uklapa se u račun.
A račun bi trebalo da bude samo jedan;
istina+dobrota+etičnost=ljubav
ili dva:
znanje+rezultati+etičnost=ugled
Ma, znam da ste shvatili.
Ah, kako to lijepo zvuči.
E, vidite, kod nas je druga priča. Uglavnom neki račun. Ja tebi-ti meni. A kad uradiš nešto dobro i lijepo, traže se skriveni motivi, jer se ne vjeruje da sam čin dobrog djela može da pokrene pojedinca...
(Kad smo bili mali rekli bi) Greotice.
(I, da, znam da to tako funkcioniše. Hvala na pitanju.)
Da, imam te trenutke nemoći kad mi se čini da je moj rad na sebi i oko sebe potpuno besmislen u moru račundžija koji su orobili ovu najljepšu Crnu Našu.
Ili možda nisu. možda to jeste njeno pravo lice.
Crne Naše.

CRNI MI U CRNOJ NAŠOJ:

Gdje je revanšizam pažljivo njegovana disciplina, posebno na najvišim pozicijama. Što "moćniji" to temeljniji revanšista!
U kojoj se ekspertima nazivaju&samonazivaju oni bez znanja, bez rezultata, sa blistavim egom.
Kojima su najčuveniji stručni dometi selfi kampanje praćene odgovarajućim egocentričnim haštagovima.
Koji lagano pokrivaju i po nekoliko jako odgovornih full-time pozicija istovremeno.
Koji se prihvataju pozicija kojima su nedorasli.
Koji se lažno predstavljaju i pune svoje CV-je raznovrsnim polu-istinama i informacijama koje dobro zvuče, a nemju istinsku težinu. Nek se vidi raskoš (umijeća varanja sistema, društva, sebe)!
Koji raspisuju konkurse sa sve kriterijumima (ah, prijatnog li iznenađenja!) kojih se ni sami ne pridržavaju (bambaraaas!), već na kraju, opet, odluka padne na onog jednog i njegov račun. Ili Njegovo nešto drugo. Ili treće. Magareće.

A što da ne?
To i onako nikoga ne zanima.
Važno je da se slikamo i nakačimo haštag #MasterOfTheUniverse

KRIV JE VIRUS!

Zbilja, što će mi ova priča?
To i onako nikoga ne zanima.

Dako prođe ovaj virus brzo. Pa da opet izađem da udišem proljeće. Bavim se fizičkom kondicijom, dobro mi je krenulo. Pražnjenjem mozga od svih suvišnih i beskorisnih analiza.
Ubraću buketić bijelih rada. Kako su preslatko prepavile travu.

Licemjeri svih plemena, nahija, mora, brda, jezera UJEDINIMO SE!
Ups, pardon. Jedinstvo ostvareno odavnina.
Silly me.

Znam!
Virus je za sve kriv.
Evo opet krenu temperatura.