LilaVila

LilaVila

понедељак, 21. децембар 2015.

BUDIMO BOLJI, JER MOŽEMO


Stava sam da postupanja institucija od javnog značaja koje postoje i zbog građana i zahvaljujući građanima valja pratiti, komentarisati i uključivati se u njihove aktivnosti koliko je to izvodljivo.
Stava sam i da građani ne treba da budu samo posmatrači, već aktivni učesnici u formiranju i izgradnji boljeg društva, na način i u mjeri koja im odgovara. Lično, kao građanka, podržavam brojne aktivnosti koje doprinose izgradnji boljeg društva, što prisustvom, što konkretnim činjenjem. To radim zbog sebe i zbog zajednice u kojoj djelujem. Ona neće sama od sebe biti bolja. Biće bolja samo ako smo mi bolji. Ako postupamo bolje. Ako svojim postupanjima nju činimo boljom. Zato, tu sam za bolje. Ima me. I biće me. Gdje god mogu da utičem da budemo bolji. I ovo je odgovor onima što ne razumiju što me svuda ima.


Skoro sam bila u situaciji da javno iskažem pozitivno mišljenje na temu određenog poteza aktuelne vlasti. Odmah su krenule kalkulacije jesam li se politički opredijelila za tu opciju. A onda javno prokomentarišem potez koji je nedvosmislena krititika postupaka aktuelne vlasti i krene novi krug pitalica. Ovog puta suprotnog smjera. I tako u nedogled. I ne samo u mom slučaju.
Oni koji me dugo znaju, jako dobro znaju i to da sam od studentskih dana bila pripadnica procrnogorske struje koja je otvoreno iskazivala svoje stavove i orjentaciju tih tužnih devedesetih, kada se takvo ponašanje, bogami i kažnjavalo od strane neistomišljenika đe god se zgodna prilika ukazala. Tako je bilo tada. Onda sam dobila svoju državu i moja borba je bila zaokružena. Ali samo naizgled. Sada treba raditi da moja zemlja bude bolja. Volim svoju domovinu Crnu Goru i želim da bude bolja. Volim sve njene građane i borim se za ravnopravnost. Generalno, politiku doživljavam nemilom jer crnogorska politika za mene znači protekcionizam, revanšizam, trgovinu, nepoštenje, površnost, neiskrenost, namještaljke đe god se može i ne može. Eto. I znam da imam mnogo istomišljenika.

I pričam prije neku godinu sa jednim starijim gospodinom iz Sarajeva, baš na tu temu, a on mi kaže: "Pa zašto se ti ne uključiš u neku partiju, zašto ti ne započneš neki novi način, neki tvoj način, jasno ti je da je to put ako hoćeš promjene". Moram priznati da me je uzdrmao, jer to jeste pristup koji zagovaram, baš ono što u dubini svog bića smatram ispravnim. Djelovanje ličnim primjerom. Ali politika... Ne znam baš. 
Politika nije jedino polje u okviru koga mogu da djelujem ukoliko želim promjene. 


Imam mišljenje i stav po određenim značajnim pitanjima koje političari (i ne samo političari) otvaraju, a koja na nas, građane direktno utiču.  Zbog onog što želim da moja zemlja i moj grad jeste. I bude. Ne zbog politike.
Smatram da nije sve što rade jedni dobro, a sve što rade drugi loše. I obrnuto. Smatram da ako je nešto dobro, onda je dobro, bez obzira da li je inicirano od strane pozicije ili opozicije. Jer poenta jeste da se rade prave stvari, a ne da se nadmudruje, smješta, namješta i izmješta sa jedne na drugu stranu, kako bi se dobila pozicija ili poen više na teret građana. 
Željela bih da doživim da se na odgovornim pozicijama od kojih zavisi budućnost moje domovine i moje djece angažuju profesionalci, stručnjaci, ljudi koji dobro rade, dobro misle i znaju, bez obzira na to da li su pripadnici političkih partija. Tada ću, možda, početi da posmatram politiku drugačije. Međutim, kako sada stvari stoje, daleko je taj dan.
Nema veze. Biram da vjerujem. Biram da radim sve što znam i umijem da moja zemlja i moj grad budu bolji. Ja ću njima biti najbolja što umijem. 
I još bolja od toga!