LilaVila

LilaVila

субота, 13. јул 2013.

FESTIVALA ĆE BITI!




Nakon sjajnih rezultata koje smo postigli prilikom organizovanja Prvog međunarodnog festivala lutkarstva, s velikom radošću obavještavamo brojne zainteresovane da će se Drugi međunarodni festival lutkarstva Podgorica-Crna Gora 2013. ODRŽATI i to u periodu 5-9. septembar u KIC-u Budo Tomović. 
Zahvaljujemo Glavnom gradu na ustupanju KIC-a i ove i prošle godine!

Ponosni smo na činjenicu da je prošle godine naš Festival posjetilo oko 7 hiljada najmlađih i njihovih roditelja, od čega oko polovine iz Podgorice, a ostatak iz Tuzi, Cetinja, Tivta, Bijelog Polja, Rožaja, Herceg Novog, Kolašina i Petrovca, gdje smo, takođe, u okviru Festivala, organizovali da bude izvedena po jedna predstava.

I ove godine će dnevno igrati dvije predstave u Podgorici, a plan za ostale gradove još uvijek nije konačan i zavisi od interesovanja gradskih institucija kulture da učestvuju u podršći organizacije. Ono što je izvjesno je da ćemo imati jednu predstavu u Tivtu, u Portu Montenegro, kao i u Nikšiću, u kome prošle godine nije igrana predstava jer se renovirala sala, a dogovaramo i gostovanje u Mojkovcu, Kolašinu i Tuzima.

Ulaz na sve predstave, i ove godine, biće BESPLATAN.

Do sada imamo potvrdu četiri pozorišne trupe i to:
-          Novosnovanog Lutkarskog pozorišta Šćućkin iz Nikšića, sa predstavom Crvenkapa
-          Mini teatra iz Ljubljane-Slovenija, sa predstavom Snjeguljica
-          Dečjeg pozorišta iz Kragujevca-Srbija sa predstavom Labudovo jezero I
-          Teatra za deca mladinci iz Skoplja-Makedonija sa predstavom Makedonska prikazna

Uskoro ćemo dobiti i potvrde o potencijalnom učešću trupa iz Turske, Čilea i Mađarske, a moguće je da će se lista  još širiti.

Veoma nam je važno da predstave koje će biti odigrane imaju određeni nivo, a moj prijatelj, kolega, suosnivač i direktor Festivala Davor Dragojević je autoritet koji nakon decenija provedenih što kao glumac, što kao režiser lutkarstva, zaista ima znanja da procijeni i izvrši odabir, što je i ovog puta učinio.

 

Od izuzetnog značaja nam je podrška Fondacije Petrović-Njegoš i Počasnog ambasadora Festivala-princa Nikole lično, koja je, kao i prošle godine, glavni pokrovitelj Festivala. 

Na žalost, nadležne institucije u državi i gradovima nijesu nam pružile finansijsku podršku ili bar ne još uvijek, tako da finansijska konstrukcija i dalje nije zatvorena, ali to nas neće spriječiti da napravimo sjajan Festival
Sazreće, valjda, vrijeme, ljudi i pristup projektima, pa će biti drugačije i na tom nivou… a do tada, idemo ličnim primjerom naprijed! 
Sasvim sam sigurna da će i ove godine oni koji osjećaju, žele i razumiju zašto je ovakav događaj važan za cijelu našu divnu zemlju, naći načina da se uključe i doprinesu onoliko i onako kako mogu. Iako je jasno da su vremena teška, jasno je i da se za kulturu i djecu najviše uskraćuje. A mene brine što to one koje bi trebalo da brine, uopšte ne brine. Lično vjerujem u onu ko hoće-nađe način, ko neće-nađe izgovor. I prošle godine je jaka volja, želja, posvećenost, ogroman rad i jos veća ljubav odradila svoje, pa će i ove. Iskoristiću priliku da pozovem i ovim putem sve kojima je važno da našim malim ljudima damo osnovu da postanu Pravi i Veliki da nam se jave, Davoru, meni, svejedno je. Uvijek smo dostupni i na socijalnim mrežama i na mejlu i telefonom. Kontakt informacije su na www.lutkarstvo.me


*Najveći dio ovog teksta objavljen je u Pobjedi, dodatak Kultura, 13. jula 2013.

понедељак, 8. јул 2013.

BUDUĆNOST, SREĆA I OSTALO

Šta nam nosi ovaj dan? Šta nam nosi sjutra? Šta nam nosi život?
Eh, kako bi voljeli da znamo što nas čeka. Pa malo gledamo u zvijezde, pa malo u talog od kafe, pa malo u neke metale. Onda malo u karte i pravac kod ovih ili onih svevidećih... Samo da bi saznali vječitu tajnu. Šta me čeka u budućnosti?

Ono što duboko u sebi znamo, ali ga, možda, još uvijek nijesmo jasno spoznali, je da će sa nama biti baš onako kako sami priredimo. Onako kako se ponašamo prema drugima, ponašaće se prema nama. Onako kako mi zabavimo roditelje, baš tako će naša djeca zabaviti nas. Onoliko dobrote, nježnosti, pažnje, empatije, ljubavi koliko poklonimo drugima, a, posebno onima od kojih ne zavisimo, e toliko će i život pokloniti nama. 
Mnogo možemo zaključiti o čovjeku iz njegovih postupaka prema nemoćnim i slabijim u kojoj god formi.
   
Da. Nije sve bijelo i crno. 
Da. Račun nije uvijek do kraja uravnotežen. 
Da. Često se pitamo "zašto meni"... Možda vraćamo karmički dug nekog đeda kojeg nikad nijesmo ni upoznali. Možda. To nikad nećemo saznati. Ili možda hoćemo... kad za to dođe vrijeme. Onda će se kockice složiti i sve će nam biti jasno. A do tada...
E, do tada, ono što treba da znamo je da što prije treba da izađemo iz začaranog kruga "Zašto meni", uđemo u sebe i konstatujemo što je to što nam se desilo i da se zapitamo da li SADA možemo nešto da učinimo. Procijenimo da li možemo nešto da popravimo i krenemo da popravljamo. Kako valja. Da popravljajući ne činimo loše drugima.
Jer, što je bilo bilo je. Što bi bilo, kad bi bilo, da je bilo, da samo nijesmo... 
To su pitanja koja vode samouništavanju. Ne služe ničemu do samomučenju. 
Ono što ne možemo da promijenimo, moramo da prihvatimo. Bolje do toga doći prije, nego kasnije, jer je neminovnmo. A kad istinski prihvatimo, onda prestanemo da optužujemo sebe i odlučimo da idemo dalje i tražimo nove motivacije, ljepote, dobrote, interesovanja... 



Narodne mudrosti nijesu bez neke opstale. To je znanje kumulirano i oplemenjivano stotinama, pa i hiljadama godina. "Kako siješ-tako ćeš i žnjeti", kaže jedna. "Strpljen-spašen", poručuje druga. I možemo tako do onog sjutra s početka. 
Što li nosi? Hoću li biti srećna? Naravno da hoćeš, ako tako želiš. Ako tako misliš. Ako tako govoriš. Ako tako radiš.
Samo okreni stvari. Sreća neće sama doći kao pratnja uspjeha, dipome, zarade, majčinstva. 
Ne. Sve to (i još mnogo više) je POSLJEDICA sreće. Sreća je uzrok. Sreća je ono što radimo svaki dan, dok gradimo uspjeh, dok pripremamo ispite, dok predano radimo, dok još uvijek samo želimo da u sebi nosimo još jedan život... Sreća je kad se smijemo iz srca, glasno, najglasnije... Sreća je danas.
Eto to je to. Upravo sad stvaramo svoju budućnost. Radeći svakodnevne male stvari. Ono što ne znamo je da su te male stvari mnogo velike na računu sreće. Ako se vodimo ljubavlju, dobrotom, empatijom dok je stvaramo, radeći koliko god male ili velike stvari - srećni smo! 
I ne razmišljajmo o budućnosti. Razmišljajmo o Danas. Kao što se prošlost ne može promijeniti, tako se ni Danas neće ponoviti. Ali, za razliku od prošlosti, Danas stvaramo upravo sada i može da bude baš onako kako želimo. Zato danas ispunimo svaki trenutak srećom.

Da, baš danas, sad, dok ovo čitaš. 
Pomisli-što te najviše čini srećnom u ovom trenutku? Uradi to. 
Pa još ako ćeš time usrećiti još nekoga oko sebe... e to se računa duplo u Računu Sreće!

Mene baš čini srećnom što sam vam ispisala neke svoje misli na ovako važne teme. Naravno, sakupila sam ih sa raznih strana, iz brojnih pročitanih stranica, a ponajviše iz mnoštva nakupljenih ličnih DANAS postupaka.
"Ko nema sreće u sebi, neće je naći u svijetu".


Tekst je objavljen 2013. u julskom broju magazina Montenegro Shoppinglista.