OŠ ,,SUTJESKA" ZABLISTALA ZA DAN PODGORICE

Danas je u OŠ ,,Sutjeska" održan program povodom Dana Podgorice, 19. decembra. Učenici od petog do devetog razreda izveli su nekoliko tačaka, takvih da na kraju nijeste znali što je od svega bilo najbolje.
A, i zašto bi nešto moralo biti najbolje, zar ne?
Najbolja je svaka tačka za sebe.
Najbolja je jer je uloženo vidno mnogo rada i truda da izgleda lijepo, uvježbano i smisleno. Nastavnici koji su osmislili koncept i vodili djecu kroz program, zaista su se potrudili da sve što smo imali priliku da čujemo i vidimo bude istovremeno edukativno, interesantno i inventivno.

Sve je počelo izvođenjem himne koju su pjevali svi učesnici programa, dok su svi prisutni mirno stajali, neko pjevajući na glas, neko pomičući usne, neko u sebi. Pogodite u koju grupu ja spadam ;) (Pjevam, naravno!)

Nakon kratog uvoda o istoriji Podgorice, njenim značajnim datumima i zdanjima imali smo priliku da čujemo prekrasan sastav djevojčice iz devetog razreda (čije ću ime rado dopuniti ako mi neko ko ovo pročita kaže), zanimljivo koreografsko izvođenje pjesme o pet podgoričkih rijeka; Morači, Ribnici, Zeti, Cijevni i Sitnici, koje su govorile djevojčice iz šestog razreda, među kojima i Dinina drugarica iz razreda Mirja Gegović, ali i jedna djevojčica iz devetog, koja je bila Skadarsko jezero. I kao trešnjica na šlagu, a šlag na torti ;) pjesmu koju su izvodile pisala učenica škole.

Uzivali smo u folklornim tačkama ali i zanimljivom izvođenju kroz pjesmu i pokret, koreo-priče prelaska žene iz perioda djevojaštva u period odlaska u novi dom zbog udaje, što je praćeno prestankom nošenja kape i stavljanjem crnog dugačkog vela.

Izvođenje nekoliko kompozicija na temu stare i nove Podgorice od strane solista na flauti, violini, gitari, uklopljenog sa horom i kvartetom, pratili smo i mi iz publike, pjevušeći sa djecom.
Moja Dina je svirala flautu, što je, naravno, izazvalo posebne emocije kod mene. Međutim, kad sam vidjela svu tu dragu djecu, gitaristu Marka Pavićevića i solistu Jovana Aleksića, Novakove drugare iz vrtića, danas već osmake, pa onda čarobnu Vlastu sa violinom koja je sa Dinom išla u vrtić, lijepu  Novakovu drugaricu sa kursa engleskog od prije neku godinu, Janu Radunović i sve ostale kojima ne pamtim imena ili ih lično ne znam, ali osjećam njihova mila srca, kako blistaju na bini ,,Sutjeske", obgrli me neka topla radosna jeza,

Nerijetko pomislim kako je tako nedovoljno onih koji zaista rade nešto smisleno i korisno za naše društvo, za našu zemlju, za naš grad, sve neke intereždžije i bezuspješno prerušeni kalkulanti ubijeđeni da niko ne kapira kako rade za svoj sitni i krupni ćar, kad ono, zasijala neka nova nada. Gradimo neke dobre ljude koji vole svoj grad, imamo i pedagoge koji ih pravilno usmjeravaju i uče da budu temeljni i vrijedni, da vole svoj grad i svoju zemlju.

Lijepo je kad se vrati nada.
Baš lijepo.
Bravo za OŠ ..Sutjeska"!
Bravo za nastavnike i upravu koji se na ovakav način bave svojim poslom i našom djecom!
Bravo i za svu našu dobru djecu!
I hvala vam za današnji dan.

KAD LILA VILA RAŠIRI KRILA

Intervju u Beauty Friend Magazinu, oktobar 2016.

Upoznajte Lilu Vilu. Za sebe kaže da je rođena Titograđanka, doživotna Podgoričanka, ponosna Crnogorka i radosna pripadnica Univerzuma. Formirale su je genetske predispozicije u kombinaciji sa uticajima brojnih aktivnosti koje je pohađala i njegovala, u djetinjstvu, djevojaštvu i zrelijim godinama: izviđači, pionirski instruktori, podmladak Crvenog krsta, gorani, ritmika, dječji hor ,,Suncokrili“, folklor, solo pjevanje na brojnim dječjim i omladinskim festivalima, gluma, pisanje stručnih tekstova, pisanje dječjih pjesama, volontersko uređenje dječjih igrališta, pisanje za modni magazin, blogovanje, aktivno učešće u brojnim društveno-korisnim projektima, kao i aktivnostima za bolje društvo, u koje svrstava i njen trenutno najdraži projekat: Međunarodni festival lutkarstva.

Profesionalno se bavi marketingom i komunikacijama. Magistrirala je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici prije 16 godina, a danas se bavi konsaltingom, predaje Marketing na UDG-ju, predaje PR strategiju i kampanju u Školi za odnose s javnostima, ambasadorka je ,,Angie and me“ radionice romantičnih ukrasa, a kada je inspirisana piše blog LJILJA I ZBILJA.

Kada smo je pitali šta znači Lila Vila, otkrila nam je da je to njen lični brend u razvoju koji ima za cilj da prenosi poruke ljubavi, tolerancije, zajedništva i humanosti i uputila nas na FB Page LilaVila.

Kažete da je Međunarodni festival lutkarstva Vaš najdraži projekat. Ove godine ulazi u svoje peto izdanje, neku vrstu jubileja. Kako danas gledate na početke Festivala?

-Vidim sljedeću sliku: moj drugar iz djetinjstva, danas glumac Gradskog pozorišta i režiser lutkarstva Davor Dragojević, koji dolazi kod mene u veliku kancelariju u suterenu „Pobjede“, gdje sam tada radila kao direktorica marketinga, koji mi kaže: ,,Ljiljo, hajde da organizujemo Festival lutkarstva“, onako, bez pripreme i najave, i ja, koja ni tren ne razmišljajući odgovaram: ,,Hoćemo, druže! I to će da bude sjajan projekat!“ U svom srcu sam odmah znala da je to prava stvar, da možemo i da ćemo da uspijemo. Naravno da je bilo jako teško bez ikakve finansijske sigurnosti, ali, kako to obično biva, u pravom trenutku, za prave stvari, otvaraju se i prava vrata… Princ Nikola Petrović Njegoš kome smo se obratili za podršku, oduševljeno je prihvatio naš prijedlog, od početka prepoznajući vrijednost i dobro koje stvaramo našoj Crnoj Gori. Beskrajno smo mu zahvalni i dan-danas, a naš odnos se pretočio u iskreno prijateljstvo. Princ Nikola Petrović Njegoš proglašen je počasnim ambasadorom našeg Festivala.

Ko će se predstaviti na ovogodišnjem festivalu? Po kojim kriterijumima ste birali učesnike?

-Ove godine imaćemo sedam zemalja učesnica. Slobodno mogu reći prilično egzotičan sastav. Pored naših susjeda SRBIJE, ugostićemo još i POLJSKU, UKRAJINU, MEKSIKO, BRAZIL, TURSKU i IZRAEL. Kriterijum za odabir predstava je zasigurno umjetnički kvalitet. Hvala Ambasadi Izraela u Beogradu i Turskom kulturnom centru ,,Yunus Emre“ bez čije podrške ovogodišnji sastav ne bi bio ovako bogat. Prateći sadržaj Festivala će biti izložba radova ,,Jastuk za mrave“ voljenog dječjeg pjesnika, novinara i umjetnika Dragana Radulovića, a organizovaćemo i dvije edukativne radionice. Prvu će voditi ruska lutkarka Antonina Rozhdestvenskaya, a drugu Turkinja Goher Ergun.

Pored Podgorice, u kojim gradovima publika može da uživa u lutkarskim predstavama?

- U trenutku vođenja ovog razgovora, dogovoreno je osam gradova. Pored Podgorice, predstave će biti izvođene u Herceg Novom, Mojkovcu, Beranama, Andrijevici, Petnjici, Bijelom Polju, Danilovgradu i Kolašinu. Zajedno sa Podgoricom, gdje je Festivalska centrala, stručni i dječji žiri i dodatni sadržaji, ukupno devet gradova! 

I znate šta? 

Potpuno smo oduševljeni!

Posjećenost Međunarodnog festivala lutkarstva iz godine u godinu raste, pa je Velika sala KIC-a ,,Budo Tomović“ premala da primi sve zaintersovane, što je veliki podsticaj za Vas kao osnivača Festivala.

-Posjećenost je zaista impresivna. Kada se predstave održavaju u Velikoj sali, svi posjetioci imaju svoje sjedište, ali kada je neka predstava u Sali DODEST, tu imamo manjak slobodnih mjesta. Međutim, lutkarske predstave se često prave za male sale i one koje su rađene za malu salu ne mogu da se igraju u velikoj, jer bi se izgubio umjetnički doživljaj i unizio cjelokupni kvalitet predstave, što mi nikako ne smijemo dozvoliti. Naš zadatak kao organizatora je da obezbijedimo salu koju umjetnici traže kao adekvatnu za postavku njihove predstave i mi, kao profesionalci, tako i postupamo.

Za učesnike ove manifestacije svake godine organizujete izlete i druge sadržaje putem kojih se oni upoznaju sa našom zemljom, kulturom, istorijom. Posjetiocima poklanjate rasporede časova, pokazivače, letiperke. Osjetljivim socijalnim grupama koje zatraže organizovan dolazak obezbijedite odgovarajuća mjesta. Organizujete edukativne radonice. Prateći sadržaj Festivala su i likovne izložbe. Uz svu tu zaista raznovrsnu i bogatu festivalsku ponudu uspijevate da održite obećanje da je ulazak na sve sadržaje Festivala besplatan, kako bi i oni slabije ekonomske moći mogli dovesti djecu da uživaju u odličnim lutkarskim ostvarenjima. Kako?

-Pažljiv posmatrač koji umije i želi da zapazi, primijetiće da s velikom pažnjom i brigom vodimo računa o apsolutno svakoj komponenti kompleksne organizacije ovog velikog događaja: kulturnoj, turističkoj, obrazovnoj, ekonomskoj, socijalnoj. Ne možemo se pohvaliti da mnogo nadležnih organa na gradskom i državnom nivou iz institucija i organizacija, koje su povezane sa pobrojanim kategorijama prepoznaju, žele i (finansijski) podržavaju ovakav projekat, što smatram ne samo pogrešnim, već i tužnim. Ipak, zahvaljujući onima koji su se uvjerili u rezultate našeg rada, Festival živi. Prije svega tu mislim na Fondaciju „Petrović Njegoš“, Sekretarijat za kulturu Glavnog Grada, KIC ,,Budo Tomović“, Ministarstvo kulture, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Agenciju za elektronske medije i druge kompanije, medije, štamparije koje nam svake godine pomažu da budemo najbolji. Među njima je i ,,Cosmetics market“, priznajem, i moj omiljeni gradski kutak u koji zakoračim i vrijeme staje… kome se i ovim putem zahvaljujemo.

Kazali ste jednom prilikom da je Vaš osnovni cilj, kada je riječ o Festivalu, podizanje nivoa opšte kulture u zemlji, što se najbolje može postići djelovanjem na najmlađe strukture.

-Jesam. Baš tako. Svjedoci smo izloženosti najmlađih raznovrsnim sadržajima problematičnog karaktera. Što preko elektronskih i štampanih medija, što preko interneta. Naše društvo opasno nedovoljno brine o tome. Ako ima još onih koji ne razumiju da sve od djece kreće, da su oni ti sa kojima moramo raditi i kojima moramo usaditi prave vrijednost (a, koje su negdje izgubljene u tranzicionim vremenima), onda smo u velikom problemu. Organizujući Međunarodni festival lutkarstva Davor i ja radimo ono što umijemo i ne umijemo, pa naučimo, možemo i ne možemo, pa savladamo, da crnogorsko društvo bude bolje. Vjerujem da u tome i uspijevamo.

Šta najviše cijenite kod saradnika?

-Proaktivnost, marljivost, kreativnost, posvećenost.

Na šta ste posebno ponosni u svojoj karijeri?

-Ponosna sam što nijesam podlegla preovladavajućem ponašanju koje se njeguje u Crnoj Gori, a koje podrazumijeva prljave igre, podmetanja, namještanja, protekcionizam, revanšizam. Hvala mom ocu čelične radne etike i majci s najvećim srcem. Ja sam oboje. I moje sestre Sneža i Tanja su isto. Ponosna sam na svoja jedinstvena znanja, svoj integritet, svoju direktnost i svoju zaigranost. Volim da kažem da što god da radim, ja se igram. Iako jako odgovorna, temeljna, pažljiva i vrijedna, riječju visoko profesionalna, nikada nisam zaboravila da se sjajno zabavim dok radim i najzahtjevnije projekte. Igra je dječji posao, zar ne?

Koliko je teško u isto vrijeme imati uspješnu karijeru i biti dobar roditelj? Kako naći balans?

- Ne vjerujem u ,,teško“ i ,,lako“, kao što ne vjerujem u ,,ne može“ i ,,nije izvodljivo“. Sve može i sve je izvodljivo. Sjedneš lijepo i posložiš. Što imaš, a što ti nedostaje. Kako da sa raspoloživim dobiješ ono što želiš. I onda to uradiš. Ili smisliš kako da stvoriš ono čime sada ne raspolažeš i uradiš to. I budeš srećan. Ako ne umiješ da budeš srećan, a onda i to naučiš, jer biti srećan je stvar ličnog izbora. 

Ja sam srećna. 

I baš bih voljela da ste i vi.