Puno sam razmisljala o tome. I puno puta se opekla. I puno puta sam cula da treba drugacije. A ja bas mislim da treba tako. Treba imati povjerenja u ljude. Negdje sam procitala da ako tretiras ljude boljima nego sto oni sebe vide, oni postaju bolji. I uvjerila sam se da je tako. (A ko sam, sad, pa ja da, cijenim da je neko dobar ili manje dobar? Moje je da se sobom bavim, da svoj pristup formiram, a ne da sudim drugima...) Pa sto i ako ima situacija i ljudi koji nas "iznevjere". I sto uopste znaci to kada te neko iznevjeri? Na cemu baziramo povjerenje? Na licnom, sasvim licnom uvidu u neciju licnost. Ko moze da tvrdi da smo u pravu i da je to jedina istina? I ako to ne mozemo da tvrdimo otkud onda moze neko da nas iznevjeri?
Svi mi imamo svoj ugao posmatranja stvari. Iz naseg ugla stvari su pufnaste i paperjaste, ali iz ugla neke druge osobe, koja ima svoje motive, misljenje, iskustvo, teznje, one su bas na tufne probodene linijama. Ha! I sto cemo sad? Pa nista. Da pustimo pufnasto paperje da se njise, a linije da se jure sa tufnama. As simple as that. Neke stvari su jednostavno takve. Sto ih prije prihvatimo, to ce nam zivot biti mirniji.
Ali i dalje treba ostati otvoren. Imati povjerenja u ljude. Ljudi su dobri.
Evo, kao da cujem kako kazete: e pa nisu... Ali jesu! A mozda neki od nas jos nijesu dopustili svojoj iskonskoj dobroti da izadje na povrsinu i pokaze se u svoj svojoj ranjivosti. Budite uporni i dajte sansu da pokazu da su dobri, da vam vjeruju. Ne treba se odmah zacauriti i staviti neprobojni stit. Nema ljepote u tome. Nema zivota. Nema.
Da vam kazem nesto. Evo, povjeravam vam svoje povjerenje! Eto.
Svi mi imamo svoj ugao posmatranja stvari. Iz naseg ugla stvari su pufnaste i paperjaste, ali iz ugla neke druge osobe, koja ima svoje motive, misljenje, iskustvo, teznje, one su bas na tufne probodene linijama. Ha! I sto cemo sad? Pa nista. Da pustimo pufnasto paperje da se njise, a linije da se jure sa tufnama. As simple as that. Neke stvari su jednostavno takve. Sto ih prije prihvatimo, to ce nam zivot biti mirniji.
Ali i dalje treba ostati otvoren. Imati povjerenja u ljude. Ljudi su dobri.
Evo, kao da cujem kako kazete: e pa nisu... Ali jesu! A mozda neki od nas jos nijesu dopustili svojoj iskonskoj dobroti da izadje na povrsinu i pokaze se u svoj svojoj ranjivosti. Budite uporni i dajte sansu da pokazu da su dobri, da vam vjeruju. Ne treba se odmah zacauriti i staviti neprobojni stit. Nema ljepote u tome. Nema zivota. Nema.
Da vam kazem nesto. Evo, povjeravam vam svoje povjerenje! Eto.
Нема коментара:
Постави коментар