Stigla Nova! Dobro nam došla i dobro nam donijela.
Meni hoće, već je!
U posljednje vrijeme nekako je u modi pisanje Novogodisnjih odluka (ili rezolucija, kako vole da ih zovu, a ja baš volim naše riječi!) gdje se popisuju sve želje i zadaci koje sebi želimo ili zadajemo u tekućoj godini. Ko to radi, vjerujem da tu bilježi nešto tipa "da budem zdrava", "da otputujem na Kubu", "da dobijem povišicu", "da pronađem srodnu dušu", "da postanem majka", "samo nek' su djeca dobro"...
Pa da, to su sasvim legitimne želje i prioriteti svakog pojedinca.
Pisanje Novogodišnje odluke? Što da ne. Riječi imaju moć, njihovim ispisivanjem, ta moć osnažuje. Nego, što ako Univerzum za nas sprema nešto bolje od onog što smo mu tražili? Zašto ograničavati sve ono dobro i lijepo što nas čeka, a što smo zavrijedili svim dobrim i lijepim dosadašnjim postupanjima. Ako jesmo. Ako nijesmo, eto nama zadatka. BUDIMO BOLJI.
Znam da ima mnogo skeptičnih koji čitaju ovo i s podignutom jednom obrvom i uglom usana ispod te obrve u sebi misle "niđe veze". Pa se misao razrađuje: "meni se godinama ne događa ono što jako želim, ono što mi najviše treba, baš će sad stvari da se promijene. Kako da ne."
Ma ok, slobodno vi mislite tako, u stvari, nekada sam i ja tako razmišljala dok nisam usvojila jedan sasvim novi pristup: događa mi se ono što je najbolje za mene, u trenutku kada je to najbolje za mene, kada sam spremna da se nosim sa takvim događanjima. Prihvatam sve što mi se događa i tragam za nečim čemu me baš ta situacija uči. Ako nešto nije dobro za mene, a ja ga jako želim, pa čak i predano radim da to postignem, to se jednostavno neće dogoditi. Ako se nađem u nekoj lošoj, mučnoj, ružnoj, teškoj, opasnoj... situaciji, to je, takođe dobro za mene, iako, možda, to odmah i ne uvidim. Ali jeste. To su situacije iz kojih učim, razvijam se, rastem, bivam bolja.
Najveći izazov mi je da onima koji mi misle i čine loše ne uzvraćam. Još ako uspijem da im uzvratim ljubavlju, e to je vrhunac mog ličnog uspjeha. Nekad uspjem, a nekad mi to teže ide. Ali nikada za loše ne vraćam lošim.
Tako često zanemarujemo neke sasvim male, obične stvari koje mogu biti izvorom velike radosti. Ako dozvolimo sebi da ih primijetimo. Odlučimo da ih primijetimo. Odlučimo da darujemo lijepe riječi, zagrljaje, pažnju, nježnost, vrijeme, onima koji nas trebaju. Na prvom mjestu sebi, onda svojim najbližim i najdražim, ali i onima koji se slučajno (da li?) nađu sa nama u liftu, parku, autobusu, pored kontejnera za otpad. Samo jedna topla riječ može učiniti čuda u jednom danu. Nama, nekome drugome. Ma svi smo mi jedno.
Dalaj Lama četrnaesti, i neka sa tom mišlju zakoračimo u 2015, reče: "Budimo pažljivi kad god je moguće. Uvijek je moguće".
U Novoj godini, u Novom danu, u Novom trenutku.
Srećni nam Novi, Bolji MI.
Tekst je objavljen u februarskom broju magazina Shopping Lista 2015.
Meni hoće, već je!
U posljednje vrijeme nekako je u modi pisanje Novogodisnjih odluka (ili rezolucija, kako vole da ih zovu, a ja baš volim naše riječi!) gdje se popisuju sve želje i zadaci koje sebi želimo ili zadajemo u tekućoj godini. Ko to radi, vjerujem da tu bilježi nešto tipa "da budem zdrava", "da otputujem na Kubu", "da dobijem povišicu", "da pronađem srodnu dušu", "da postanem majka", "samo nek' su djeca dobro"...
Pa da, to su sasvim legitimne želje i prioriteti svakog pojedinca.
Pisanje Novogodišnje odluke? Što da ne. Riječi imaju moć, njihovim ispisivanjem, ta moć osnažuje. Nego, što ako Univerzum za nas sprema nešto bolje od onog što smo mu tražili? Zašto ograničavati sve ono dobro i lijepo što nas čeka, a što smo zavrijedili svim dobrim i lijepim dosadašnjim postupanjima. Ako jesmo. Ako nijesmo, eto nama zadatka. BUDIMO BOLJI.
Znam da ima mnogo skeptičnih koji čitaju ovo i s podignutom jednom obrvom i uglom usana ispod te obrve u sebi misle "niđe veze". Pa se misao razrađuje: "meni se godinama ne događa ono što jako želim, ono što mi najviše treba, baš će sad stvari da se promijene. Kako da ne."
Ma ok, slobodno vi mislite tako, u stvari, nekada sam i ja tako razmišljala dok nisam usvojila jedan sasvim novi pristup: događa mi se ono što je najbolje za mene, u trenutku kada je to najbolje za mene, kada sam spremna da se nosim sa takvim događanjima. Prihvatam sve što mi se događa i tragam za nečim čemu me baš ta situacija uči. Ako nešto nije dobro za mene, a ja ga jako želim, pa čak i predano radim da to postignem, to se jednostavno neće dogoditi. Ako se nađem u nekoj lošoj, mučnoj, ružnoj, teškoj, opasnoj... situaciji, to je, takođe dobro za mene, iako, možda, to odmah i ne uvidim. Ali jeste. To su situacije iz kojih učim, razvijam se, rastem, bivam bolja.
Najveći izazov mi je da onima koji mi misle i čine loše ne uzvraćam. Još ako uspijem da im uzvratim ljubavlju, e to je vrhunac mog ličnog uspjeha. Nekad uspjem, a nekad mi to teže ide. Ali nikada za loše ne vraćam lošim.
Tako često zanemarujemo neke sasvim male, obične stvari koje mogu biti izvorom velike radosti. Ako dozvolimo sebi da ih primijetimo. Odlučimo da ih primijetimo. Odlučimo da darujemo lijepe riječi, zagrljaje, pažnju, nježnost, vrijeme, onima koji nas trebaju. Na prvom mjestu sebi, onda svojim najbližim i najdražim, ali i onima koji se slučajno (da li?) nađu sa nama u liftu, parku, autobusu, pored kontejnera za otpad. Samo jedna topla riječ može učiniti čuda u jednom danu. Nama, nekome drugome. Ma svi smo mi jedno.
Dalaj Lama četrnaesti, i neka sa tom mišlju zakoračimo u 2015, reče: "Budimo pažljivi kad god je moguće. Uvijek je moguće".
U Novoj godini, u Novom danu, u Novom trenutku.
Srećni nam Novi, Bolji MI.
Tekst je objavljen u februarskom broju magazina Shopping Lista 2015.
Нема коментара:
Постави коментар