Pojavi se danas na fejsu "Dok silazim" pjesma koju je osamdeset i neke napisao Aco Tabaš, tada član popularnog titogradskog benda Roli. E vala smo je prepjevale tog ljeta osademset i neke moja najstarija sestra Sneža i ja. Da, tada niko nije mislio da nisi normalna ako pjevaš. (Ili možda jeste, a tada mi je to bilo taman toliko važno koliko i danas ;) )
Trideset godina kasnije zvuči.... hm... smislenije, sadržajnije, sveukupnije. Definitivno nostalgičnije. Ali jednako predivno. Tada sam bila tinejdžerka u traženju nečeg samo svog koja se šlepala uz stariju sestru i slušala muziku koju ona sluša. Poznate titogradske face. Starije od mene, naravno. Moji vršnjaci su bili out. Obilazile smo bašte i restorane u kojima su bile svirke. basta Sportskog centra, restorana Ribnica, hotela Crna Gora. Klubovi tada nisu postojali. Ni kafići. Sem jednog. Plava ruža u centru koju je držao čika Bećov bratanić.
Aco Tabaš je bio najveći frajer. Nedugo nakon tog ljeta počeo je da pjeva u beogradskoj gupi "U škripcu". Kako smo bili preponosni. Svi! Ej, takav uspjeh u staroj Jugi!
Pored Rolija, bila je i jedna grupa koja se zvala "Pa šta onda", izguglah da vidim ima li išta o njima, ali nijesam našla. Onda se skupila grupa momaka, ne znam da li su tada bili srednjoškolci ili su već bili upisali muzičku akademiju i formirali grupu "Antipoda" koja će pobijediti na Titogradskom proljeću predivnom baladom. Znam da je Frenki Bogićević pjevao. Neke prilike, dok smo Sneška i ja šetale i, naravno, pjevale, desi se da pjevamo baš tu pjesmu. Prođe pored nas Igor Perazić koji je, takođe, bio u tom bendu. Priđe nam i upita nas otkud znamo tu pjesmu. a mi nonšalantno odgovorismo sa Titogradskog proljeća. Bio je iznenađen, vjerovatno ne očekujući da je zaživjela...
Imala sam i ja svoje pokušaje na Titogradskom proljeću. Duško Ivanovski mi je napisao pjesmu koja je bila u stilu grupe Zana. Ih kako sam bila važna.
Lijepe su bile titogradske osamdesete. Bili smo jednostavni i skromni. Voljeli smo muziku. Voljeli smo jedni druge.
Eto, slučaj je htio da se baš danas pojavi "Dok silazim", na Sneškin rođendan. Mogu mislit koliko intezivnije ona osjeća to lijepo vrijeme, ipak je bila nešto starija i dovoljno zrelija da drugačije doživi...
Sneki, srećan ti rođendan!
Ovo je definitivno tvoja pjesma.
TEBI SE NADAM
BOLUJEM TE
SA ISTOM SNAGOM
UMIREM
SAMO ZBOG TEBE
MAKOVE BEREM
I TRPIM NEKE TUĐE
RAZLOGE
SAMO SI TI , NEKA DRUGA
IPAK MI LAKO REMETIŠ MIR
SAMO SI TI, MOJA TUGA
IZ ISTOG SNA, VIDIM TE SVUDA
DOK SILAZIM, NIZ KRVOTOK TVOJ
NE OSJEĆAM NIKAKAV BOL
DOVIKUJEM, NEK IDE – SVE
I GOVORIM - DOBRO JE
PREPOZNAJEM, GUTAM TVOJ DAH
I SVAKI PUT, CRVENI MRAK
IZGUBLJEN MIR, U POGLEDU TVOM
EVO, PLATIĆU ISTINOM
ZAROBLJEN SNOM , PRODAJEM ZLO
MISLIM, JA NISAM TVOJ
demo snimak - Rolly Band
muzika i tekst : Aco Tabaš
Trideset godina kasnije zvuči.... hm... smislenije, sadržajnije, sveukupnije. Definitivno nostalgičnije. Ali jednako predivno. Tada sam bila tinejdžerka u traženju nečeg samo svog koja se šlepala uz stariju sestru i slušala muziku koju ona sluša. Poznate titogradske face. Starije od mene, naravno. Moji vršnjaci su bili out. Obilazile smo bašte i restorane u kojima su bile svirke. basta Sportskog centra, restorana Ribnica, hotela Crna Gora. Klubovi tada nisu postojali. Ni kafići. Sem jednog. Plava ruža u centru koju je držao čika Bećov bratanić.
Aco Tabaš je bio najveći frajer. Nedugo nakon tog ljeta počeo je da pjeva u beogradskoj gupi "U škripcu". Kako smo bili preponosni. Svi! Ej, takav uspjeh u staroj Jugi!
Pored Rolija, bila je i jedna grupa koja se zvala "Pa šta onda", izguglah da vidim ima li išta o njima, ali nijesam našla. Onda se skupila grupa momaka, ne znam da li su tada bili srednjoškolci ili su već bili upisali muzičku akademiju i formirali grupu "Antipoda" koja će pobijediti na Titogradskom proljeću predivnom baladom. Znam da je Frenki Bogićević pjevao. Neke prilike, dok smo Sneška i ja šetale i, naravno, pjevale, desi se da pjevamo baš tu pjesmu. Prođe pored nas Igor Perazić koji je, takođe, bio u tom bendu. Priđe nam i upita nas otkud znamo tu pjesmu. a mi nonšalantno odgovorismo sa Titogradskog proljeća. Bio je iznenađen, vjerovatno ne očekujući da je zaživjela...
Imala sam i ja svoje pokušaje na Titogradskom proljeću. Duško Ivanovski mi je napisao pjesmu koja je bila u stilu grupe Zana. Ih kako sam bila važna.
Lijepe su bile titogradske osamdesete. Bili smo jednostavni i skromni. Voljeli smo muziku. Voljeli smo jedni druge.
Eto, slučaj je htio da se baš danas pojavi "Dok silazim", na Sneškin rođendan. Mogu mislit koliko intezivnije ona osjeća to lijepo vrijeme, ipak je bila nešto starija i dovoljno zrelija da drugačije doživi...
Sneki, srećan ti rođendan!
Ovo je definitivno tvoja pjesma.
BOLUJEM TE
SA ISTOM SNAGOM
UMIREM
SAMO ZBOG TEBE
MAKOVE BEREM
I TRPIM NEKE TUĐE
RAZLOGE
SAMO SI TI , NEKA DRUGA
IPAK MI LAKO REMETIŠ MIR
SAMO SI TI, MOJA TUGA
IZ ISTOG SNA, VIDIM TE SVUDA
DOK SILAZIM, NIZ KRVOTOK TVOJ
NE OSJEĆAM NIKAKAV BOL
DOVIKUJEM, NEK IDE – SVE
I GOVORIM - DOBRO JE
PREPOZNAJEM, GUTAM TVOJ DAH
I SVAKI PUT, CRVENI MRAK
IZGUBLJEN MIR, U POGLEDU TVOM
EVO, PLATIĆU ISTINOM
ZAROBLJEN SNOM , PRODAJEM ZLO
MISLIM, JA NISAM TVOJ
demo snimak - Rolly Band
muzika i tekst : Aco Tabaš
Нема коментара:
Постави коментар