Citam neko blisko stivo i pronadjem misao Duska Radovica:
Da li bi ljudi mogli biti bolji? Mogli bi ali niko neće prvi da počne. Svi imaju loša iskustva.
Hvala Dusko. A mi? Sto nas sprecava da i mi malo zasijamo? Sto nas sprjecava da osvijetlimo put? Svoj? Tudji? Pa svi smo mi jedno na ovoj mrvi u svemiru. Zasto je tako tesko otvoriti se i reci DA, JA VJERUJEM! Meni nije. Ja vjerujem. Ja zaista mislim da sve sto mi se dogadjalo, sto mi se dogadja i sto ce mi se dogoditi ima svoju veliku ulogu uciteljice zivota. To Neko osvjetljava moj put, bas kao sto ja svojim djelovanjem, svjesnim ili nesvjesnim, osvjetljavam put nekih drugih kolega bica. Sve su to znaci na putu. Pa sta ako nas je neko i povrijedio. Mozda je svjesno, mozda i nije. Ko to zna i zasto bismo uopste trovali svoje danas sa necim sto je bilo i proslo. Da, proslo. Kada naucimo lekciju, zakoracimo u novi dan i idemo dalje. Tike tike tacke, nema vise vracke. Znam, sad kazete eh, kad bi to tako moglo. Moze. Ako ste odlucni da svoje danas ucinite onakvim kakvim ste odabrali. Divnim. Ako ste odabrali nesto drugo, dobro. Uciteljica jos nije dosla do te lekcije, ali lajt sou se aktivirao.
Naucila sam da ako vucem teret negative, stetim najvise sebi. I obecala sam sebi da je to ono juce. Danas je novi dan. Divan. I opet: Tike tike tacke, nema vise vracke.Mozda nisam prva, ali sam pocela da budem bolja. Znam da smo zajedno u tome. Idemo skupa?
Нема коментара:
Постави коментар