Tatina ćerka

Imam vam ja jednog druga.  I volim ga, volim, ono baš evo trideset godina! I taj moj drug dobije ćerku u svojoj četrdesetpetoj... nije da je bitno koliko mu je godina, zbog godina, ali hoću da vam dočaram radost...
A ćerka, nevjerovatno... tatina kopija! Da li zbog toga što sam i ja kopija mog tate, pa se dodatno raznježih ili zbog toga što je ta djevojčica neopisiva Radost, tek, izađoše stihovi, tik pošto se rodila...

Tatina ćerka

Rodila majka tatinu ćerku
Da tata voli, cmače i mazi
Da voli žuto, šumu i rijeku
Da bićem svojim tu ljubav pazi.

Rodila majka ćerku tatinu
Sve boje duge da bere tata
Da voli sunce jer sunce jeste
Da sija draže od svakog zlata

Kada je stigla, znali su svi!
Antonija, doželjena bajka
Radost zablista, sreća zabubnji:
Tatinu ćerku rodila majka!

BUBA KOSOLJUBA :)

U svjetlu aktuelne Olimpijade, podsjeti me Facebook na ovu pjesmu, stvorenu baš u to vrijeme, prije četiri godine. Istina, rukometašice su ove godine nešto drugačije prošle, ali idemo dalje...

Elem, u ovo doba, četiri godine ranije, boravili smo na Crkvini. Dina je imala svojih 7 ljeta, plave kike i pogled pun neodgovorenih pitanja. I usudi se jedna buba da joj zada novi zadatak i oboji njene plave oči u najtamniju nijansu.

A, ja pokušah situaciju objasniti stihom...

BUBA KOSOLJUBA  :)

Tata, tata, vidi

u goste mi došla buba

Kakva li je ovo čudna

Buba Kosoljuba

Otkud li se stvori tu

Ova mala bezuba

Tata, tata, k tebi leti

Buba Kosoljuba

Buba Kosoljuba, Buba Kosoljuba

djevojčica kose voli, crne, smeđe, a tek plave

Buba Kosoljuba, Buba Kosoljuba

na kikice cvjetne sleti, pomiriše male glave

Buba Kosoljuba, Buba Kosoljuba

da je strašna, tek se pravi

Buba Kosoljuba, Buba Kosoljuba

samo svrati da se javi

Leti, leti, tajnu zuji

jedvačujno, nije truba

ali bira kom će šapnut

Buba Kosoljuba

Buba Kosoljuba, Buba Kosoljuba

djevojčica kose voli, crne, smeđe, a tek plave

Buba Kosoljuba, Buba Kosoljuba

na kikice cvjetne sleti, pomiriše male glave

Buba Kosoljuba, Buba Kosoljuba

da je strašna, tek se pravi

Buba Kosoljuba, Buba Kosoljuba

samo svrati da se javi

Crkvina, 11.8.2012. 

Dan kad su rukometašice osvojile srebro na Olimpijadi i kad je Dini u kosu sletjela buba :)

STONOGA

E baš ste me obradovali što vam se toliko svijdjela pjesma JA SE ZOVEM DINA (za tri dana stigla je na drugo mjesto po čitanosti od kad pišem blog!) pa rekoh da nastavim sa objavljivanjem dječjih pjesama :)
I pjesma koju ću danas podijeliti ima lični pečat. Maja, ćerka moje kume Ane, u to vrijeme prekrasna djevojčica, a danas tinejdžerka, igrala se na igralištu u našem G kvartu, koje je oivičeno G zgradom, našom zgradom i onom pored Tehničke (škole). Sva djeca iz komšiluka tu su se skupljala i bojila djetinjstvo. Ali, djeca, ko djeca, katkad i nestašna i nepažljiva, uspiju i da se povrijede, pa nekad i ozbiljnije od redovnih ogrebotina i modrica. Tako je junakinja ove pjesme, Maja, kako će mi ispričati njena mama Ana, ljuljajući se pala i slomila lakat. Kao podsjetnik na taj događaj na lijevom laktu ostao je ožiljak koji je ličio na stonogu. Slušajući priču, stvarala sam sliku od slova i poklonila je Maji, ali i svoj djeci uz poruku da se mora voditi briga o zdravlju.
I priča se tu ne završava.
Anja, ćerka mog školskog drugara Nikole, voljela je da pjeva na dječjim festivalima i jedne prilike otpjevala je Stonogu. I da uspomena bude zaokružena, na dječjem događaju DAN SUNCA koji sam u to vrijeme radila, u muzičkom dijelu programa Anja je otpjevala Stonogu, a Maja je smislila svoju koreografiju i upotpunila izvođenje originalnim scenskim nastupom.
Kakva divna uspomena!

STONOGA

Igrala se Maja u parku kod zgrade
skakutala tamo-amo ko što djeca rade
ručicama uhvatila granu pa se njiše
gore-dolje idu zgrade, sunce još i više!

Otvorila oči širom, sluša dječju graju
dvije ruke ljuljalice baš joj dugo traju
"Pusti granu ako smiješ, ti lijeva trapavice"
reče desna ruka glasom suparnice.

Lijeva ruka pusti granu, al desnica ne izdrža
pade Maja, stiže mama i od vjetra brža!
Doktor kaže slomljen lakat, al hrabra je ona
pa još dokaz pokazuje drugarima, bez pardona!

Stonoga se uselila na lijevi lakat
pa podsjeća Maju na važan zadatak:
i kada je igra pravo dječje slavlje
znaj da prvo moraš sačuvati zdravlje!

Skači, viči, lupaj, trupaj, sve do mile volje
samo svoju glavu čuvaj i od majke bolje!
Prijatelje svoje pazi, pruži ruku svima
svijet je puno bolji kad drugarstva ima!

Podgorica, 2009.

Biografska priča u stihu o jednom doživljaju gospođice Maje Cmiljanić, jubi je Lila  :)

JA SE ZOVEM DINA

Dina na proslavi petog rođendana

Moja ćerka Dina ima 11 godina.
Velika djevojčica ;)
A djevojčice ko djevojčice.
Beskrajno šarmantne, slatke, mile, najčešće i nemaš pojma kako sve klizi kako one hoće.
Kad je bila mala tepali smo joj svakojako.
Baš, baš je imala mnogo nadimaka.
A ona je voljela da je zovemo po imenu.
Dina.
I nastade pjesma.

Ja se zovem DINA

Počelo je s Bebolina, zatim dođe Mala Fina
Čokolina, Bambolina, Suncolina, Balerina
Onda prođe doba rime. Rekoh, dobih nazad ime,
al ne lezi vraže, (oooo masaže!) tepalice opet draže.

Sunce, Zlato, Srcka, Cicka, Srećo, Zlato, Vrcka, Micka,
Ljubav Mala, Cio Svijete, ima l' ime ovo dijete?
 Mama, tata, mili braco, đede, tetke, baka Caco,
znam ja da vi to od srca, ljubav vaša svuda vrca...

Nego, imam molbu jednu, sasvim malu, neuglednu:
Voljela bih, ako može, svi nadimci da se slože,
u sjećanja da se odlože, al isprave, ne tobože,
Onda da se s pažnjom čuje, što vam subjekt poručuje:

Svi vi moji dragi, mili, sve vas volim, zdravo bili,
Sve vas ljubim, sve vas grlim, obasipam prahom vrlim...
Proglašavam, svi da čuju, upamte i poštuju, preko rijeka i planina:
ja se zovem DINA!

Podgorica, 12. oktobar 2010.

AH, TAJ PETAR

Još od pubertetskih dana pisala sam pjesme. Ili nešto što sam mislila da su pjesme :) Pisala ih je starija sestra i to mi se činilo sasvim ok da i ja radim. Još ih čuvam u prašnjavim dnevnicima. Jednom sam čak u gimnaziji iz srpskog dobila ocjenu više zato što sam pred razredom pročitala svoju pjesmu naglas. Da, da, eto se malo i profitiralo ;) Taj pubertetski ciklus pisanja "pjesama" završio se sa srednjoškolskim danima, a onda sam, par godina kasnije, kada sam bila apsolventkinja na Ekonomskom fakutetu, napisala pjesmu za festival "Pjesma mediterana" koju sam pjevala u Budvi 1994. Komponovao je Mirsad iz Makadama a aranžman je pisao Dejo Božović.
Slijedi period mirovanja unutrašnjih rima, da bi se opet probudio u mojim tridesetim. Inspiracija su bili stvarni događaji koji su mi se odvijali pred očima ili koje su mi pričali bliski prijatelji. Tema su djeca. Poneka pjesma je dobila i note, pa je zaživjela, a ove druge su ostale kod mene i mojih prijatelja kojima sam ih posvetila. Sada ću ih podijeliti i sa vama. Počeću sa pjesmom "Ah, taj Petar". Simpa je pozadina priče pa ću vam je ispričati.
Elem, jednog ljeta, prije osam-devet godina, na Crkvini, selu pored Kolašina gdje imamo vikendicu, kao i obično, družili smo se sa komšijama Rackovićima. Moj školski drug i njegova draga, već četiri-pet ljeta imali su preslatku Anju. A onda je stigao i Petar. Pored sve brige i pažnje koju su njeni roditelji, bake, đedovi ulagali da princeza ne reaguje previše burno na naprasno dijeljenje centralne pozicije njihovog porodičnog univerzuma, malena je, očekivano, imala napade ljubomore. Nije to bilo mnogo drugačije od prosječne reakcije djeteta koje je dobilo brata ili sestru, ali je bilo jako upečatljivo. Za mene. Kao da je nešto bocnulo moje usnule rime. Iskakutaše iz rovova i ćoškova i nastaniše se na požutjelom papiru nekog starog A5 bloka sa logom Đurković company.
Kako je Anja voljela da pjeva, pjesma je zaživjela i u svijetu nota, a Anja je pjevala na nekom festivalu.

AH, TAJ PETAR

HEJ DRUGARI DA VAM PRIČAM, 

PROŽIVLJAVAM DRAMU PRAVU

MA NEĆU DA UVELIČAM, 

AL, NE IDE MI U GLAVU...

JEDNOG LJETNJEG VRELOG DANA
STIŽE KUĆI MENI PETAR
SUPER! NISAM VIŠE SAMA,
AL SAD DUVA DRUGI VJETAR

SVI SAD BRATA MAZE, PAZE:
MAMA, TATA, ĐED I BAKA
MENE JEDVA I DA SPAZE,
U CEMU JE,  BRATE, CAKA?

PLANOVE JA RAZNE KUJEM
PROLAZIM KROZ RAZNA STANJA
PRSTOM NA SE POKZUJEM,
ALO LJUDI TU JE ANJA!

NE PITAJTE  DOBRI LJUDI,
ČUDO ME JE SNAŠLO PRAVO
MISLIM DA ĆU DA POLUDIM
MA, TO VIŠE NIJE ZDRAVO!

KAD EVO TI MENI BRATA
OZARENOG DRAGOG LICA
ZA NJIM STIŽE I MOJ TATA,
ĐED I BAKA I MAMICA!

PETAR ME ZA RUKU UZE, 

PODIŽE SE NA PRSTIĆE

CMOKNU ME U SVJEŽE SUZE 

KAKVO DRAGO MALO BIĆE!

RIJEŠEN PROBLEM, KO OD ŠALE! 

SVI ME REDOM UDAVIŠE

MA TO JE ZA OVE MALE, 

PUSTITE ME, BRATE, VIŠE!

AL ŠTO JESTE - VALA JESTE!  

TAJ JE PETAR ŠARMER PRAVI

KEZ NABACI, MILO GLEDA, 

MA OBARA SVE OD REDA

KOSICA MU PROŠARANA, 

SVIJETLO PLAVA, KO IZ BAJKE

TATIN PONOS, SESTRI STRANA, 

PLAVE OČI MOJE MAJKE